Našim Bad Blue Boysima želimo sve najbolje za njihov „okrugli“, 40. rođendan! Iako su ranije postojala različita tumačenja oko točnog datuma osnutka grupe, sami Boysi prihvatili su 17. kolovoza 1986. kao svoj rođendan pa možemo reći da su BBB kao organizirana navijačka skupina nastali upravo tada, na dan Dinamove pobjede protiv Hajduka u Splitu s 4-0..

Inspiracija za sam naziv grupe niknula je iz filmskog klasika „Bad Boys“ u kojem je naslovnu ulogu igrao Sean Penn.

Blistavo Dinamovo izdanje na derbiju u Splitu zaključeno je s gromkih 4-0 za plave uz atraktivnu i dopadljivu igru i još mnoštvo prilika. Sredina osamdesetih bilo je doba ekspanzije organiziranih navijačkih skupina pri čemu su se Boysi posebice isticali atraktivnom koreografijom, strastvenim i gromkim navijanjem na maksimirskoj staroj sjevernoj tribini, na istočnom stajanju, a nešto kasnije i na jugu, a ubrzo se prometnuli i u simbol otpora tadašnjem sustavu.

Na ulazu na maksimirski stadion, nedaleko zapadne tribine, od 1994. godine nalazi se i spomenik navijačima stradalima u Domovinskom ratu. Dinamovi čelnici i predstavnici same momčadi upravo na tom mjestu svake godine zapale svijeće i polože vijenac odajući posebnu počast stradalim navijačima. To je ujedno i podsjetnik na zbivanja iz 13. svibnja 1990. i nikad odigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde.

Dok je skupina izgrednika u crveno-bijelim šalovima lomila stolce i kamene blokove i palila vatru na južnoj tribini, policajci su sve to mirno promatrali. No, zato su svu silinu „željezne ruke“, snagu mišića i represiju, vodotopovima i suzavcem, predstavili kad je Dinamova navijačka skupina, promatrajući uništavanje njihova stadiona, krenula u protuudar i pokušala uvesti red umjesto inertne policije. Upravo su problem dvostrukih mjerila i selektivna akcija tijela sigurnosti izazvali bijes i zgražanje navijača, a i običnih nogometnih poklonika pa stoga taj 13. svibnja 1990. i danas pamtimo kao otpor tadašnjem sustavu. Sve je to isprovociralo i reakciju maksimirskoga kapetana, sadašnjeg predsjednika, Zvonimira Bobana, koju pamtimo kao svojevrsnu „amblematsku“ scenu maksimirskih zbivanja.

Osamostaljenjem Republike Hrvatske i formiranjem samostalne Prve HNL dekretom je nestalo slavno ime kluba što je značilo novu misiju: povratak imena Dinamo. U tih osam i pol godina, koliko je klub nastupao pod drugim imenima, s tribina je grmjelo „Dinamo! Dinamo!“ da bi napokon na Valentinovo 2000. na ponos svih ljubitelja plave boje ponovno zaživjelo „sveto ime.“