Dinamo je pobjedom protiv Crvene zvezde u Beogradu, 1-0, zaključio sezonu koju pamtimo po najvećem klupskom trofeju u povijesti: pokalu Kupa velesajamskih gradova, kasnijega Kupa Uefe, odnosno Europa lige. No, plavi su pritom lovili i naslov državnoga prvaka, ali posustali su u završnici.

Ozbiljne izglede za naslov izgubili su još porazom protiv Rijeke, i to samo četiri dana nakon velike pobjede protiv Eintrachta u Zagrebu s 4-0 u polufinalu KVG-a. Bila je to, dakako, prva utakmica bez Stjepana Lamze koji se teško ozlijedio u padu s balkona Vile Rebar u slavlju nakon pobjede protiv Nijemaca. Ne samo da su plavi bez Lamze poraženi u Rijeci već su u sljedećem kolu odigrali mršavih 0-0 na svom terenu protiv Sarajeva, izravnoga konkurenta za naslov. Bilo je to ujedno i predzadnje kolo, a naslov je sad mogao doći u Maksimir samo u nerealnoj kombinaciji: Dinamo je zadnjeg dana sezone morao pobijediti Crvenu zvezdu u Beogradu, Sarajevo je moralo kod kuće izgubiti protiv posljednjeplasiranog Čelika iz Zenice, a Partizan nije smio pobijediti Zagreb u gostima. Dinamo je pritom imao bolju gol-razliku od Sarajeva.

Na kraju je Dinamo slavio u Beogradu s 1-0, Zagreb je svladao crno-bijele s 2-1, ali je Sarajevo nadigralo Čelik s 5-2... Sarajlije su dohvatile pokal s 42 boda, dok je Dinamo bio doprvak s 40. Momčad Sarajeva do naslova je vodio trener Miroslav Meho Brozović, nekadašnji popularni branič purgera, koji je nakon završetka prvenstva figurirao kao mogući nasljednik Branka Zebeca na Dinamovoj klupi.

Dinamo je u beogradskoj utakmici zaigrao silovito, posebice je u drugom dijelu “grijao dlanove” Zvezdina vratara Ratomira Dujkovića, a jedini pogodak postigao Slaven Zambata osam minuta prije kraja snažnim udarcem s vrha peterca.