Naš proslavljeni trener Tomislav Ivić kratko je vrijeme vodio i Dinamo. Bilo je to u sezoni 1984/’85. kad je momčad preuzeo na začelju i doveo je do sredine ljestvice, a pritom izborio plasman u finale Kupa.

Na klupi je, doduše, bio samo u prvoj finalnoj utakmici u kojoj je Crvena zvezda u Zagrebu pobijedila s 2-1. Kasnije je u uzvratu bilo 1-1, ali Ivić je u međuvremenu napustio Dinamo pa su privremeno momčad vodili njegovi dotadašnji asistenti Zdenko Kobešćak i Ivo Šušak.

Prethodni je angažman imao u turskom Galatasarayu s kojim je sezonu 1983/’84. završio na trećem mjestu.

Za Dinamo je potpisao na startu listopada 1984., a samo pet dana ranije najavio je da nije kontaktirao s maksimirskim klubom i ostavio dojam da neće preuzeti plave. Izjavio je to neposredno nakon dvotjednog boravka u Pakistanu gdje je održao nekoliko seminara za trenere.

Na kraju je ipak došao i preuzeo momčad nakon što je otišao Branko Zebec. No, bila je to teška situacija jer Dinamo je nakon sedam odigranih kola još uvijek bio bez pobjede, pritom je upisao tek tri remija i s tih je ukupno sedam bodova dodirnuo dno ljestvice.

Na proljeće, u trenutku Ivićeva odlaska, dakle nakon 27. kola, Dinamo je bio na devetom mjestu i izborio finale Kupa.

Plavi su početkom svibnja 1985. u tri dana razmaka dvaput igrali protiv Crvene zvezde. u nedjelju u prvenstvenoj utakmici na Marakani i potom u srijedu u prvom ogledu finala Kupa u Zagrebu. U tom ligaškom ogledu na Marakani trener Ivić izveo je gotovo rezervnu postavu, na neki je način “žrtvovao” tu utakmicu, crveno-bijeli slavili su s 2-0, oba gola postigao je Boško Đurovski. Očekivalo se da je Dinamo doziranjem napora uštedio snagu za finale Kupa, ali i ovaj put je slavila Crvena zvezda. Bilo je 2-1, a takav je rasplet naznačio i Ivićev odlazak. I to prije uzvrata u Beogradu.

Zanimljivo je da su prije tog ligaškog derbija na Marakani i Zvezda i Dinamo imali isti broj bodova. Crveno-bijeli su s tom pobjedom pobjegli na plus dva u odnosu na Zagrepčane i skočili s devetog na peto mjesto dok su plavi ostali deveti s 27 bodova. Na vrhu je bilo Sarajevo s 36.

Nakon prve finalne utakmice Ivić je zatražio sastanak Predsjedništva kluba i izvijestio da više ne može voditi momčad uz obrazloženje da je rad nekolicine igrača u ozbiljnom raskoraku s potrebama.

Dinamo je u zadnjih sedam kola bez Ivića upisao četiri pobjede, remi i dva poraza i prvenstvo završio na šestom mjestu.

Ivić je u svojoj trenerskoj karijeri triput bio prvak s Hajdukom uz četiri osvojena Kupa, do naslova prvaka predvodio je i Ajax, Anderlecht i Porto, Štoviše, s Portom je osvojio i portugalski Kup, europski Superkup i Interkontinentalni kup.

Preminuo je u Splitu 24. lipnja 2011. godine, šest dana prije svog 78. rođendana.