Da sam igrao protiv Rijeke, sigurno bismo pobijedili i osvojili naslov prvaka. Rijeka mi je uvijek ležala, često je znao govoriti Stjepan Lamza prisjećajući se Dinamove povijesne sezone. Plavi su te godine osvojili Kup velesajamskih gradova i pritom lovili naslov prvaka Jugoslavije. Nakon što je blistavom izvedbom poveo momčad do povijesnoga preokreta u kojem su nadigrali Eintracht s 4-0 u polufinalu KVG-a, Lamza je teško ozlijeđen prilikom pada s balkona u Vili Rebar u slavlju nakon pobjede. Prva sljedeća utakmica bila je četiri dana kasnije, 18. lipnja, u gostima protiv Rijeke. I domaći su pobijedili s 3-2 u utakmici u kojoj je Dinamo, zapravo, izgubio ritam u borbi za naslov prvaka.

U tom je istom kolu Sarajevo, izravni konkurent plavih u borbi za pokal, pobijedilo Vardar s 2-1 i odvojilo se na vrhu ljestvice. To je značilo da dva kola prije kraja Sarajevo ima dva boda više od drugoplasiranog Dinama. Bilo je to, dakako, vrijeme u kojem je pobjeda donosila dva, a ne tri boda. Doduše, u preostala dva kola Sarajlije su još morale u goste u Maksimir pa su Zagrepčani još uvijek imali šansu, pogotovo uz nešto bolju gol-razliku. No, već u sljedećem kolu Dinamo i Sarajevo odigrali su u Zagrebu 0-0 i tu je priči praktički bio kraj.

Na utakmici u Rijeci domaći su poveli u 15. minuti kad je Boško Bursać iskoristio nespretnu reakciju Rudolfa Belina i zatresao mrežu. Povisio je Mile Tomljenović u 25. minuti silovitim udarcem izvan kaznenoga prostora da bi u 36. plavi smanjili tako što je Marijan Novak ubacio s krila, a riječki branič Duško Devčić nespretno skrenuo loptu u svoju mrežu. U 53. minuti Nedeljko Vukoje pogodio je gredu, a loptu dočekao Bursać i spremio u gol za 3-1. Smanjio je Slaven Zambata u 72. nakon akcije koju je pokrenuo Krasnodar Rora.

Ilustrativna je scena bila na samome izmaku utakmice. Beogradski sudac Živko Bajić dosudio je slobodan udarac za Dinamo nadomak kaznenoga prostora. Dok je Belin, po mnogima najbolji izvođač “slobodnjaka” u povijesti jugoslavenskoga nogometa, uzeo zalet i spremao se izvesti udarac, Bajić je – svirao kraj.