Kapetan juniora Fran Tomek potpisao ugovor s plavima

  Bilo je to „vatreno krštenje“, burno otvaranje sezone... Prvo je debitirao u seniorskom nogometu, u dresu Dinama II na otvaranju je Druge HNL sudjelovao u pobjedi protiv BSK-a iz Bijelog Brda s 3:0, a već pet dana kasnije igrao protiv Benfice u četvrtfinalu Uefine Lige prvaka mladih pa dočekao derbi na Poljudu protiv Hajduka II u drugom prvenstvenom kolu... Mladi maksimirski veznjak Fran Tomek, inače kapetan juniorske momčadi plavih, imao je snažan „zalet“ u sezonu koja mu je ujedno otvorila i vrata seniorskoga nogometa. Nedavno je potpisao i profesionalni ugovor s Dinamom što je svakako i dodatni psihološki impuls da bude još „brži, bolji, jači...“ Rođen je u Zagrebu 25. lipnja 2002. godine, ali odrastao je u Zaboku.

  – Počeo sam u Mladosti iz Zaboka, još u prvom razredu osnovne škole. Nakon dvije godine prešao sam u Inter iz Zaprešića gdje sam ostao jednu sezonu i potom došao u Dinamo. Dok sam nastupao za Inter zapazio me profesor Igor Gabrijelić koji me preporučio treneru Miri Davidoviću i tako sam došao u Dinamo gdje sam počeo u limačima, dakle s 10 godina – pojasnio je Tomek.

  Zanimljivo je da je u Interu počeo kao – napadač. Štoviše, nije rijedak primjer da igrači „putem“, od mlađih ka starijim uzrastima, promijene svoju ulogu. Uostalom, radikalan je primjer sadašnjega mladog maksimirskog vratara Renata Josipovića koji je također počeo kao napadač.

  – Da, igrao sam napadača u Interu i doista sam zabio puno golova. Sad sam, eto, u veznom redu. Mogu i sad igrati napadača, ali više se vidim u vezi, kao pokretač igre, razigravač, to mi bolje odgovara. Inače, dolazak u Dinamo bila mi je velika promjena, posebice što se tiče uvjeta, terena, ma svega... Ja sam tu dolazio na neke treninge i prije nego sam formalno prešao u Dinamo. Tata me vozio na treninge i tada smo on i ja odlučili da ću doći ovdje. Uostalom, tu doista imam sve što je potrebno, ne mogu se ni na što požaliti. Prezadovoljan kako mi se razvija nogometni put, sve ide postupno. ne treba ništa preskakati.

  Tomek gotovo podjednako ordinira i u ofenzivnom dijelu veznoga reda, ali i kao korektor...

  – Igram malo za B momčad, a malo za juniore gdje sam i kapetan. U juniorskoj momčadi igram zadnjeg veznog što mi omogućuje korigirati prednji red i držati stabilnost zajedno s braničima. U B momčadi imam više prostora prema naprijed.

  U kojoj bi se ulozi volio profilirati u nastavku karijere, kao ofenzivni vezni, dakle „desetka“ i „osmica“, ili kao defenzivni?

  – Iskreno, ne znam. Nekako su cjenjeniji prednji igrači, znači „desetke“ i „osmice“, ali i „šestica“ mi odgovara... Vidjet ćemo, odgovaraju mi sve tri uloge.

  Možda je sugestivno to što mu je uzor ipak – defenzivni vezni.

  – Iniesta! Uzori su mu on i Luka Modrić. Iniesta je baš taj zadnji vezni, a Modrić nekad prednji, nekad zadnji... Sjećam se, recimo, finala Svjetskog prvenstva 2010. godine kad je Španjolska svladala Nizozemsku u produžetku s 1:0, a baš je Iniesta zabio. To je ujedno i prvo veliko natjecanje kojeg se sjećam, imao sam osam godina. U magli se ponešto sjećam čak i SP 2006. godine, ali dosta slabo.

  Prvo veliko sjećanje na Dinamo bilo je...

  – ...u rujnu 2015. godine kad smo pobijedili Arsenal u Ligi prvaka. Imao sam 13 godina, bio sam na toj utakmici i nikad je neću zaboraviti.