Frcale su lopte tik iznad grede, sijevale uz vratnicu pa i u samu vratnicu, a sve to uz gromku podršku plavih navijača... Tako je to izgledalo u prvih sat vremena igre, a onda, točno u 60. minuti, eruptirale su tribine u Kranjčevićevoj, orile su se Dinamove pjesme u ulici pjesnika. Baš u trenucima kad su plavi kibici na objema tribinama, u svom navijačkom ritualu, naizmjenično pjevali odu Dinamu, napokon se zanjihala i mreža Lokomotive. Maksimirski napadač Sandro Kulenović volejem je pogodio za vodstvo, a s tribina se ubrzo razlijegalo „Kule! Kule!“... I to ne samo zbog pogotka, već i zbog silne energije, borbenosti, emocije, požrtvovnosti... Dinamo je tog dana u Kranjčevićevoj svladao Lokomotivu s 1-0, time povezao čak osam uzastopnih pobjeda u prvenstvu i Kupu i zadržao dobru formu i pobjedničko ozračje za završnicu sezone.

U toj je, 60. minuti Martin Baturina ubacio iz slobodnog udarca s desne strane, na drugoj je vratnici, uza samu gol-aut crtu Maxime Bernauer vratio u sredinu gdje je osvanuo Kulenović, potegnuo silovitim volejem s desetak metara za vodstvo.

Junačku je ulogu odradio i vratar Ivan Nevistić dvjema maestralnim obranama u 74. i 76. minuti. Prvo je Ivan Kukavica efektnom dubinskom proigrao Silvija Goričana, koji je izbio sam pred Dinamova vratara, a on efektnom obranom spriječio naoko siguran pogodak. Nepune dvije minute potom bekendirao je i udarac Karla Bartoleca iz blizine.

Tribine su nakratko zagrmjele u 22. minuti kad se zatresla vratnica Lokomotivina gola. Petar Sučić pronašao je Kulenovića na desnoj strani, on zavrnuo u sredinu, a na drugoj strani iskosa s desetak metara Gabriel Vidović pogodio vratnicu.