Osijek – Croatia 1-2 (put prema naslovu)
Domaćini u Gradskom vrtu još su na dan utakmice micali naslage snijega koji je padao prethodnog dana. Uspjeli su osposobiti teren, ali vlažna i pomalo klizava površina nije nudila nogometni spektakl. Prvo ime bio je Igor Cvitanović koji je dvaput doveo plave u vodstvo. U 18. je minuti Zvonimir Soldo ubacio iz slobodnog udarca s lijeva, Mark Viduka pod pritiskom braniča uspio vještim okretom pronaći Cvitanovića koji je skrenuo loptu u mrežu. Sudac je domaćima progledao kroz prste u 27. minuti kad je Ivica Kulešević grubo startao na Darija Šimića koji nakon toga nije mogao nastaviti igru već je na nosilima iznesen s terena. Kulešević je prošao bez ikakve kazne. Osječani su izjednačili u 40. minuti u akciji u kojoj su sudjelovali jedan raniji i jedan kasniji igrač plavih – strijelac Igor Pamić i asistent Nermin Šabić. Akcija je osvanula preko desnog krila gdje je jurio Šabić, ubacio pred gol, a Pamić zabio glavom. Pokušavali su domaći posve preokrenuti rezultat, ali sve njihove udarce i prilike zaustavljao je raspoloženi vratar Dražen Ladić. Dinamo je pobjedonosni pogodak postigao u 69. minuti, Edin Mujčin ubacio je iz kuta, Viduka spustio glavom, a Cvitanović iz blizine zakucao za pobjedu. Zanimljivo je da je Cvitanović još u prethodnom kolu pokrenuo dojmljiv niz: zabijao je u svakoj od zadnjih šest ligaških utakmica. Štoviše, samo u tih završnih šest nastupa postigao je 10 golova. Nakon pobjede u Osijeku tadašnja je Croatia četiri kola prije kraja bila na vrhu s četiri boda prednosti u odnosu na drugoplasirani Hajduk. No, bila je to sezona s “divljim” formatom natjecanja. Croatia je nakon prva 22 kola imala pet bodova prednosti u odnosu na prvog pratitelja, Hajduk, ali sustav je tada podrazumijevao ”preraspodjelu” bodova uoči doigravanja, dakle uoči Lige za prvaka i Lige za ostanak. Dotadašnji bodovi su se brisali, a vodeća momčad iz prvog dijela ušla je doigravanje s pet bodova, drugoplasirani s četiri, treći s tri... Takav je sustav automatizmom smanjio bodovnu prednost plavih u odnosu na bijele s pet na jedan bod. Maksimirski je klub na kraju ipak bio prvak, ali s istim brojem bodova kao Splićani iako je u ukupno u sezoni osvojio četiri boda više.
