Pamtimo ga kao čvrstog, ali i iznimno emotivnog igrača, naglašeno privrženog plavoj boji koju je s ponosom nosio gotovo cijelo desetljeće. Nekadašnji popularni Dinamov branič Čedomir Jovićević zauvijek nas je napustio u svojoj 69. godini. U Dinamu je odigrao 186 službenih utakmica, a s prijateljskim dvobojima ukupna brojka je 390 nastupa. Kasnije je trenirao mlađe uzraste, a svoju ljubav prema maksimirskom klubu prenio je na cijelu obitelj. “Dinastija Jovićević” u Maksimiru se protezala na čak tri generacije. Sin Igor bio je daroviti junior plavih, nakratko i član prve momčadi prije odlaska u Real Madrid sa 17 godina, a kasnije trener Dinama II, potom glavni strateg prve momčadi plavih. Čedin unuk i Igorov sin Filip, bio je član Dinama II. Čedo Jovićević i njegov tadašnji suigrač Josip Kuže, kasniji popularni Dinamov trener, bili su najbolji prijatelji i – kumovi. Jovićević je rođen 3. siječnja 1952. godine u Žabljaku, Rijeka Crnojevića, u Crnoj Gori, prve nogometne korake načinio je u Lovćenu s Cetinja, a u Dinamo je došao 1972. na poziv tadašnjega trenera Dražana Jerkovića. S plavima je osvojio i (ne)priznati naslov prvaka 1979. godine, pokal koji je sudskom odlukom pripao Dinamu, ali je u arhivu i dalje pripisan Hajduku. Nastupio je i u sezoni kad su plavi dohvatili naslov prvaka 1982. Osvojio je i pokal pobjednika Kupa 1980. U Dinamu su ga, nakon Jerkovića, trenirali i Stjepan Bobek, Domagoj Kapetanović, Mirko Bazić, Rudolf Belin, Milan Antolković, Vlatko Marković, Ivan Đalma Marković, Rudolf Cvek i Miroslav Ćiro Blažević.