Sve je upućivalo na Dinamov naslov prvaka, na pokal nakon devet godina čekanja... Maestralna izvedba protiv Sarajeva, čak šest pogodaka u suparničkoj mreži i čvrsto prvo mjesto na ljestvici s 33 boda, čak pet više od drugoplasirane Crvene zvezde. Bilo je to, dakako, doba kad je pobjeda vrijedila dva, a ne tri boda tako da je ova prednost bila i izraženija nego što bi se činilo iz sadašnje perspektive. Maksimirski dvoboj protiv Sarajeva počeo je malom svečanošću – početni udarac izveo je George Chuvalo, znameniti kanadski boksač hrvatskog podrijetla, izvornog imena Jure Čuvalo. Najuspješniji je kanadski boksač svih vremena, natjecao se u teškoj kategoriji, a ovom je prilikom posjetio Maksimir kao Dinamov navijač. Plavi su od starta zaigrali otvoreno, slamali suparničku obranu pri čemu su gosti izbijali loptu pred svojom gol-crtom, Slaven Zambata pogodio vratnicu... Vodeći pogodak osvanuo je u 19. minuti, Denijal Pirić proigrao je Ivicu Kiša koji je pobjegao obrani i zatresao mrežu. U jeku Dinamovih napada Sarajevo je izjednačilo. Boško Prodanović u 26. je minuti iskoristio kontranapad gostiju i zabio za 1-1. Na samom izmaku prvog dijela plavi su dvaput brzopotezno slomili obranu i otvorili put ka pobjedu. Kiš je u 44. silovito potegnuo s 30 metara i pogodio, a već je u sljedećem napadu zabi i Zambata glavom nakon što je s lijeva ubacio Marijan Brnčić. U 55. minuti već je bilo 4-1, Pirić je ubacio, Zambata proslijedio glavom. Pred golom je skočio Josip Gutzmirtl i nadvisio vratara za 4-1. Marijan Čerček u 70. je ubacio s desna u kazneni prostor, a Krasnodar Rora efektno pred golom skrenuo pored vratara u mrežu. Priču je zaključio Zambata svojim drugim golom, ovaj put u 75. minuti, iako su neki taj šesti Dinamov pogodak upisali kao autogol Fuada Muzurovića. Nažalost, nakon ove utakmice Dinamo je polako počeo gubiti prednost u prvenstvu, u sljedećih je šest utakmica upisao samo jednu pobjedu i čak četiri poraza.