Isti suparnici na istom travnjaku osam dana kasnije... Nogometaši tadašnje Croatije i gradskoga suparnika Zagreba sučelili su se u finalu Kupa, i to samo osam dana nakon što su plavi u prvenstvenom dvoboju pobijedili s 4-1. U jesenskom je dijelu natjecanja, na terenu u Kranjčevićevoj, maksimirska družina pobijedila s još uvjerljvijih 6-0 pa je u finale Kupa uskočila kao apsolutni favorit koji je, k tome, već i matematički osigurao naslov prvaka.

Finale je te sezone igrano samo na jednu utakmicu, dakle bez uzvrata. U iskričavom dvoboju s čak tri crvena kartona pokal je na kraju pripao plavima. Prvi je pogodak postigao Igor Cvitanović u 30. minuti iz jedanaesterca nakon što je sudac procijenio da je klinč u kojem su bili Nino Bule i Damir Krznar bio prekršaj za najstrožu kaznu. Silvio Marić u 40. je minuti uzdrmao vratnicu, da bi ubrzo potom Zagrebov napadač Elvis Scoria morao napustiti teren nakon drugoga žutog kartona, zadobivenog zbog grubog prekršaja na Srđanu Mladiniću.

U 60. je minuti, također zbog drugoga žutog kartona, isključen još jedan Zagrebov igrač, branič Marinko Galić. Plavi su povisili vodstvo u 69. nakon atraktivne akcije u kojoj je Daniel Šarić preciznom loptom pronašao Marka Viduku, a on efektno, petom skrenuo loptu u mrežu. Uslijedio je atraktivan volej Vjekoslava Škrinjara na drugoj strani, ali bez pogotka... Zagrebaši su ipak uspjeli izjednačiti, mrežu je u 77. minuti zatresao Željko Sopić. Maksimirski su nogometaši, pak, u ovoj utakmici triput pogodili vratnicu. Na samom je kraju dvoboja isključen i napadač plavih, Marić, zbog zadržavanja igre. Maksimirsku je momčad do dvostruke krune vodio trener Otto Barić.