Plavi su vodili s 2-1 i u rukama “imali” barem produžetak... Na kraju su izgubili. I to s dva gola razlike. Tako je završio Dinamov pokušaj lova na dvostruku krunu 1982. godine. Nakon što su u furioznom proljeću začinjenom atraktivnim, napadačkim nogometom uz dojmljive igre osvojili naslov prvaka, plavi su lovili i pokal pobjednika Kupa u finalnim okršajima protiv Crvene zvezde. Nakon zagrebačkih 2-2 uslijedio je uzvrat na beogradskoj Marakani.

A Dinamo je u taj uzvrat uskočio oslabljen neigranjem čak šestorice standardnih igrača udarne postave. Izostali su Marijan Vlak, Milivoj Bračun, Ismet Hadžić, Petar Bručić, Džemal Mustedanagić, Stjepan Deverić... Domaći su poveli golom Dušana Savića u 31. minuti nakon što je sa sedam metara spretno dočekao ubačaj s desne strane. A tada su uslijedila dva brzopotezna gola plavih: Zlatko Cico Kranjčar izjednačio je “projektilom” iz slobodnog udarca sa 17 metara u 44. minuti, a u sučevoj nadoknadi vremena prvog dijela Marko Mlinarić protutnjao je pored domaćih braniča na desnoj strani, efektno poslao povratnu Snješku Cerinu koji je sa sedam metara zakucao u donji kut.

Nekoliko propuštenih prilika zagrebačke momčadi, ali i pritisak domaćih okrenuli su utakmicu na Zvezdin “mlin”. Ranko Đorđić “izjednačio je zagrebački rezultat” atraktvnim udarcem iz prve s ruba kaznenog prostora u 65. minuti, Miloš Šestić 10 minuta kasnije elegantno je prošao kroz maksimirsku obranu lijevom stranom za vodstvo domaćih da bi priču zaključio Savić dvije minute prije kraja svojim drugim golom s 15 metara od vratnice u mrežu.