Naslov tri godine ranije dohvatili su u velikom stilu pobjedom protiv BSK-a u Beogradu s 4-0, a ovaj put na trenutak podsjetili na ovu staru priču: i ovaj put su se pokalu približili pobjedom protiv beogradskoga suparnika, i ovaj su put pobijedili s uvjerljivih 4-0... Razlika je tek u tome što im s druge strane nije bio BSK već beogradska Jugoslavija i što je utakmica igrana – u Zagrebu.

Nogometaši Gradjanskog ovom su pobjedom zaokružili točno polovicu natjecanja državnog prvenstva: nakon osvojenoga prvoga mjesta u Hrvatsko-slovenskoj ligi, koja je bila kvalifikacijska skupina za državno prvenstvo, purgeri su se okitili i naslovom najbolje momčadi u cijeloj Jugoslaviji. Na putu prema pokalu povezali su tri dojmljive predstave u kojima su zabijali točno po četiri gola. Nakon što su s 4-0 slavili u gradskom okršaju protiv HAŠK-a, istovjetnim su rezultatom nadigrali Jugoslaviju, da bi u sljedećem kolu, opet na svom terenu, svladali Hajduk s 4-2.

Štoviše, Gradjanski je u protiv Jugoslavije zaigrao bez trojice iznimno važnih i standardnih poluga; izostali su Miroslav Mirko Kokotović, Florijan Conjo Matekalo i Svetozar Lala Džanić. Mrežu je načeo August Lešnik u 15. minuti nakon akcije Zvonimira Cimermančića i Franje Mare Wölfla. A upravo je Cimermančić bio prvi junak utakmice. Ne samo da je pokrenuo akciju za taj prvi pogodak već je sam “autorizirao” preostala tri. Prvo je u 55. minuti povisio na 2-0 pri čemu mu je nehotice pomogao gostujući branič Krešimir Eibel, inače raniji igrač zagrebačke Concordije. Cimermančić je golovima u 67. i 82. minuti zaokružio priču na 4-0. Zanimljivo je da je Gradjanski u zadnjih sedam minuta praktički igrao – bez vratara. Prvi čuvar mreže, Franjo Glaser, morao je napustiti teren zbog ozljede pa je njegov vratarski dres navukao Milan Antolković i u tih završnih sedam minuta glumio vratara.