Radnički Niš – Dinamo 3-0 (Dinamo izgubio bodove, ali osigurao naslov prvaka)
Vremeplov 25.04.1982.

Radnički Niš – Dinamo 3-0 (Dinamo izgubio bodove, ali osigurao naslov prvaka)

Maksimirskim je navijačima ovo zacijelo bio najlakše podnošljiv poraz u Dinamovoj povijesti. Bio je to dan kad je Dinamo porazom (!) osigurao naslov prvaka! Prvo je pobjeda protiv Vardara u Skopju otvorila put prema naslovu, a dva brza gola Željezničaru u sljedećem kolu u Maksimiru već „natjerala“ navijače u euforiju. Zagrepčani su već slavili naslov jer samo ih je još luda teorija mogla odvojiti od pokala. A i ta je teorija nestala nakon – Dinamova poraza u Nišu. Domaći Radnički na svom je terenu pobijedio Zagrepčane s 3-0, a kako je kasnije istog dana glavni konkurent Crvena zvezda poražena u Osijeku, to je značilo da je dva kola prije kraja natjecanja Dinamova prednost na vrhu postala i teorijski nedostižna.

Večer prije glavni hrvatski grad je eruptirao, dočekao jedan od najljepših trenutaka u povijesti zagrebačkog sporta: košarkaši Cibone svladali su Partizan u Ledenoj dvorani Doma sportova s 89-75 u drugoj utakmici play-offa i time prvi put podignuli pehar prvaka. Zagreb je bio – slavljenički grad!

U subotu u 20 sati, dakle večer prije niške utakmice, kompletna je Dinamova momčad gorljivo navijala za Cibonu i proživljavali svaki potez tijekom izravnog tv prijenosa iz Doma sportova. I upravo je Dinamo među prvima čestitao Ciboni. Ambijent je detaljno opisao Ivan Topić u SN:

„Dinamo je burnim navijanjem pozdravljao svaku uspješnu akciju Cibone, a na kraju su svi do jednoga spontanim pljeskom pozdravili pobjednika i na taj način izrazili svoje divljenje za veliku igru i osvajanje naslova prvaka. I još dok kapetan Cibone Andro Knego nije primio pobjednički pehar, iz Niša je Ciboni poslan brzojav sljedećeg sadržaja: 'Gledali smo čitav tijek utakmice. Čestitamo na veličanstvenoj igri i pobjedi. Veselimo se i zajedno smo s vama. Igrači i vodstvo Dinama'.“

Dvoboj u Nišu bio je prvi poraz plavih u proljetnom dijelu natjecanja, ali ipak nije pomutio povijesno slavlje, čak ni unatoč tome što je utakmica bila u izravnom tv prijenosu.

Samo četiri dana ranije plavi su izborili plasman i u finale Kupa pobijedivši na svom terenu Slobodu iz Tuzle s 2-0 nakon čega ih je u dvama finalnim okršajima čekala Crvena zvezda. Radnički je, pak, tog istog dana, u srijedu, gostovao kod HSV-a u Hamburgu gdje je primio čak pet golova. U uzvratu polufinala (!) Kupa Uefa Nijemci su slavili s 5-1 nakon što je popularni „Real s Nišave“ u prvom ogledu kod kuće senzacionalno pobijedio s 2-1.

U prvenstvenom okršaju Nišlije su iskoristile pomalo sneno izdanje plavih uvjetovano praktički već proslavljenim naslovom u ranijem kolu dvobojem protiv Željezničara. Zlatko Cico Kranjčar u 15. je minuti iz slobodnog udarca silovito potegnuo u rašlje, ali domaći vratar Zoran Milenković paradom je uspio iščupati loptu. Radnički je ipak poveo u 35. minuti kad je Milivoj Bračun pokušao omesti Miodraga Stojiljkovića i nespretno skrenuo loptu u vlastitu mrežu. Domaći su povisili u 41. minuti kad se Aleksandar Panajotović ušuljao između neodlučne maksimirske obrane i pogodio mrežu. Priču je sjajnim potezom zaključio domaći branič Stojan Gavrilović kad je u 72. silovito s 20-ak metara torpedirao loptu u kut.

Nogometaši Crvene zvezde kasnije su istoga dana gostovali su u Osijeku. Utakmica u Gradskom vrtu počela je nedugo nakon završetka ogleda Radničkog i Dinama. Kad su maksimirski igrači u povratku u autobusu, slušajući izravan radijski prijenos iz Gradskog vrta, saznali da je Osijek pobijedio crveno-bijele s 2-0 golovima Luke Dilbera i kasnijega Dinamova igrača Jasmina Džeke, slavlje je moglo početi.

Autobus je stao na pola puta na cesti od Niša prema Beogradu u mjestu Velika Plana pri čemu su igrači i kompletna plava ekspedicija izašli i veselo nazdravili.

Radnički Niš – Dinamo 3-0 (Dinamo izgubio bodove, ali osigurao naslov prvaka)
GNK Dinamo Zagreb