Zanimljiva je poveznica ove utakmice s naslovom iz 1937. godine. Gradjanski je tada protiv BSK-a slavio s 4-0 uz hat-trick Augusta Lešnika, a sad, na isti datum 11 godina kasnije, purgeri su također osigurali pokal prvaka pobijedivši u Beogradu protiv kluba koji je nastao na temeljima BSK-a. I ponovno je strijelac, kao i 11 godina ranije, bio Pleše. Čak je i posjet bio približan, oko 12.000 gledatelja.

Doduše, prvi su ozbiljnije zaprijetili domaći, u 26. je minuti Milorad Mutavdžić potegnuo s 25 metara i pogodio vratnicu, odbijenu je loptu Božidar Sandić glavom uputio prema golu, ali je branič plavih, Marko Jurić, izbio sa same gol-crte. Uslijedili su, dakako, povici s tribina, domaći su navijači tvrdili da je lopta prešla gol-crtu. Isto je tvrdio i dužnosnik Metalca koji je bio u blizini događaja, a Dinamovo krilo Ivica Braco Reiss, koji ovom prilikom nije igrao već je bio pored terena, inzistirao je na tome da nema govora o pogotku. Kako god, i glavni i pomoćni sudac ustvrdili su da je Jurić pravodobno izbio loptu.

Dinamo je poveo u 23. minuti, Zvonimir Cimermančić proigrao je Željka Čajkovskog koji je zabio za vodstvo. Pleše je u 60. povisio udarcem glavom u gužvi u kaznenom prostoru, a šest minuta kasnije postigao i svoj drugi gol, ovaj put silovitim udarcem s 20 metara.

Dva kola prije kraja natjecanja Dinamo je osigurao svoj prvi naslov prvaka u poslijeratnoj Jugoslaviji. Slavio je, dakle, protiv Metalca, kluba koji se naslanja na predratni BSK. Štoviše, klub je kasnije ponovno preimenovan u BSK, a potom u OFK Beograd.

Kako je raspored prvenstva u to vrijeme bio prilično rastezljiv, utakmice istoga kola nisu igrane u istom tjednu. Dinamu su, nakon dvoboja protiv Metalca, do kraja sezone preostale dvije, a rivalima Hajduku i Partizanu po tri utakmice. No, plavi su tom pobjedom i matematički osigurali naslov jer su pred Hajdukom imali sedam, a pred trećeplasiranim Partizanom devet bodova prednosti.