Prijavi se putem email-a ili Facebooka

Zaboravili ste lozinku? Kliknite ovdje

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu
Morate ispuniti ovo polje

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Registriraj se putem email-a ili Facebooka

Ako već imaš korisnički račun Prijavi se

Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Unesite svoju email adresu i poslati ćemo vam upute za resetiranje lozinke

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Tužno sjećanje

Prošlo je godinu dana od odlaska popularnog „plavog devet“, našeg Zlatka Kranjčara

Još ga je u ranim igračkim danima naš znameniti novinar Zvonimir Amigo Magdić precizno opisao:

Anđeoski je pao s neba. Zlatan. I uvojaka i osmijeha. Bilo mu je devet godina. Nije ni čudno, totalni 'simpa', i zato – Cico.“

I upravo su takvi obrisi, „zlatnih uvojaka i osmijeha, totalni simpa“, kasnije poslužili kao model za popularnu Dinamovu maskotu skrojenu baš po takvom opisu. Lutka s likom simpatičnoga plavokosog dječarca odmah je među navijačima dobila nadimak – Cico.

Ovoga utorka, 1. ožujka, prošlo je godinu dana otkako nas je zauvijek napustio naš dragi i nezaboravni Zlatko Kranjčar, naš Cico, proslavljeni „plavi devet“. A, srebrnkasti kipić u obliku popularne maskote, decentno je smješten i na posljednjem Kranjčarovu počivalištu na Mirogoju u Aleji zaslužnih građana.

U sjećanju će uvijek ostati njegova nogometna vještina, lucidnost, pokret, snaga i finesa uz poseban začin: dva osvojena Kupa 1980. i 1983. i naslov prvaka 1982. godine kad je u proljetnoj sezoni, neposredno po povratku iz vojske, zabio 12 pogodaka u 17 utakmica pri čemu posebno svijetle dva gola u zagrebačkoj pobjedi protiv Crvene zvezde s 3:0 u utakmici kojom je Dinamo uzletio prema naslovu.

Za sebe je govorio da je s Dinamom u igračkoj karijeri osvojio dva naslova prvaka: onaj iz 1982., ali i tri godine ranije kad je sudskom odlukom u „slučaju Tomić“ plavima pripao pokal za 1979., ali taj naslov nije uveden u arhivu nogometnoga Saveza.

U maksimirskom je klubu bio od svoje devete do 28. godine – gotovo puna dva desetljeća. Uz taj staž kasnije su se nadovezala i tri trenerska mandata na plavoj klupi.

Rođen je 15. studenoga 1956. godine u Zagrebu, za Dinamo je u razdoblju od svoje premijere u prvoj momčadi u koju ga je na proljeće 1974. uveo trener Mirko Bazić do zimske pauze u sezoni 1983/'84. odigrao 301 natjecateljsku utakmicu uz 121 pogodak. Dodamo li tome i prijateljske dvoboje, ukupna je brojka 556 odigranih utakmica i 256 golova čime drži peto mjesto na ljestvici igrača s najviše nastupa u klupskoj povijesti. Ispred njega samo su Dražen Ladić s 802 nastupa, Marko Mlinarić sa 613, Srećko Bogdan s 595 i Miroslav Mirko Kokotović s 559.

Ipak, i njegovu karijeru, ali i cijelu generaciju obilježila je Dinamova proljetna renesansa 1982. godine, furiozni, rasplesani, razigrani, nadahnuti plavi stroj koji je lomio suparnike od starta, presingom u prvih 15 minuta...

Dinamo je napustio na proljeće 1984. i prešao u bečki Rapid s kojim je osvojio dva naslova austrijskoga prvaka, 1987. i 1988., te tri naslova pobjednika Kupa, 1984., 1985. i 1987. Štoviše, s Rapidom je 1985. godine bio finalist Kupa pobjednika kupova. U finalu ih je svladao engleski Everton.

Nekoliko je osnovnih “lajt motiva” Kranjčarove dojmljive karijere, kako igračke tako i trenerske: a) jedan je od glavnih autora Dinamova furioznog proljeća 1982. godine; b) bio je motor bečkoga Rapida na putu do finala Kupa pobjednika kupova; c) bio je kapetan u prvoj utakmici hrvatske reprezentacije u modernoj povijesti; d) u trenerskoj je ulozi vodio maksimirski klub do dvije dvostruke krune upisavši uz to još jedan naslov prvaka; e) dvaput je uveo Dinamo u skupinu Lige prvaka; f) u trenerskoj je ulozi predvodio Zagreb do naslova prvaka 2002. godine; g) kao izbornik odveo je reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj.

Nogometnu finesu Zlatko je naslijedio i od oca koji je svojedobno igrao za Trešnjevku zajedno s nekad popularnim Dinamovim braničem Dragom Horvatom. Sin Niko također je bio nogometni fantasista i već s 18 godina postao i – kapetan Dinama. I on je, baš kao i otac, prošao kompletnu maksimirsku školu i potom zablistao u prvoj momčadi. Zlatko i Niko, tata i sin, predstavljaju najpoznatiju “plavu dinastiju”.

U Dinamovo ime počast našem dragom „plavom devet“ odala je delegacija koju su predvodili predsjednik Mirko Barišić, predsjednica Uprave Vlatka Peras, članica Uprave Amra Peternel kao i njegovi prijatelji i nekadašnji znameniti suigrači Marijan Vlak, Marko Mlinarić i Stjepan Deverić. Tom su prilikom položili vijenac u plavoj boji i  zapalili svijeće prisjećajući se romantičarskih nogometnih dana kad je maksimirskim travnjakom vladao naš popularni Cico.