Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
| Vijesti
Komentar: Dinamo u Ligi prvaka je lijepa priča ukoliko se tako ispriča
Zanimljivo je kako su neki hrvatski mediji popratili prvi remi Dinama u najelitnijem klupskom natjecanju na svijetu. Tužno, ali zanimljivo je bilo ovih dana gledati i čitati kako se pojedini novinari i mediji trude "zataškati" remi protiv Kijeva, okrenuti na negativu Dinamovu zahvalu ljudima koji su po oluji bili na stadionu ili bacati ljagu na činjenicu što su se igrači tako "bezobrazno" veselili tome što su izbjegli poraz.
Sigurno se svi sjećate Nordsjaelanda, "senzacije Lige prvaka", kako su ga pojedini hrvatski mediji nazivali dok je dotični Ivan Runje "davao savjete Modrima kako Danci to tako uspješno igraju u Ligi prvaka". Svima su nam nakon 1:1 protiv Juventusa, što je da se odmah razumijemo za svaku pohvalu, svakodnevno servirali "njihov recept", "tajnu kako su zaustavili Juventus" i slično. Kritizirao je tada hrvatski stoper Modre kako "nije dovoljno hrabro poginuti" i savjetovao Dinamu da "jednom ostane živ".
Danas? Ista ta "senzacija Lige prvaka" nakon šest utakmica ima jedan bod i gol razliku -18. Nema to sve skupa nikakve veze s Dinamovim jednim bodom i -13, ali kada su mediji pokrenuli priču - bilo bi profesionalno završiti je; budući da oni neće, e pa netko mora. Konkretno, u dvije utakmice s Chelseajem Nordsjaeland ima gol razliku 1:10, , Shakhtarom 2:7, a, Juventusom 1:5. Trener Kasper Hjulmand koji, prema Runjinim riječima, "uvijek govori igračima da budu svoji, ne mijenjaju pristup ni stil i pokažu što su radili na treninzima" je nakon 6:1 na Stamford Bridgeu rekao "Što nosimo iz Lige prvaka? Puno batina i raznih udaraca. Chelsea je fizički bio puno bolji od nas i bilo je svakome jasno da nemamo šanse tako da se grozno osjećamo. Kada smo zabili oni su lakoćom ubrzali i i nastavili stvarati prilike. Jednostavno nismo bili niti blizu njihovog nivoa." Nije baš neka "tajna", zar ne?
Sigurno se svi sjećate Nordsjaelanda, "senzacije Lige prvaka", kako su ga hrvatski mediji nazivali dok je dotični Ivan Runje "davao savjete Modrima kako Danci to tako uspješno igraju u Ligi prvaka". Danas? Ista ta "senzacija Lige prvaka" nakon šest utakmica ima jedan bod i gol razliku -18. Konkretno, u dvije utakmice s Chelseajem Nordsjaeland ima gol razliku 1:10, , Shakhtarom 2:7, a Juventusom 1:5.
Znate "tajnu" koju su primijenili protiv Juventusa? Talijani su imali 30 udaraca (!) i 18 kornera, ali zabili su tek jedan pogodak. Eto, "otkrio" sam "tajnu". Slično je bilo i sinoć protiv Chelseaja koji je imao 27 udaraca, ali su ovoga puta ušli. Brojni hrvatski mediji sigurno bi imali zamjerku i na "samo 14 prekršaja Danaca"; sigurno jer se nisu dovoljno trudili niti pokazali želju. Inače, kroz cijelo to vrijeme "hrabrog nastupa u Ligi prvaka" Nordsjaeland je drugi u Danskoj s devet bodova manje od vodećeg Kopenhagena. Možda da malo hrabrije igraju domaću ligu, ha?
Čak ne moramo niti ići u daleku Dansku. Ne volim gledati u "tuđe dvorište", ali teško je ne osvrnuti se na naslove hrvatskih medija nakon "junačke pobjede Hajduka nad Interom" i "fantastične pobjede Slavena protiv Athletica". Da se odmah razumijemo, nemam niti najmanju namjeru obezvrijediti pobjede naša dva kluba u Europskoj ligi, dapače Dinamo je istu večer i jednima i drugima poslao brzojav čestitku. Svejedno je zanimljivo zapitati se "zašto tada mediji nisu rekli: dečki, zašto se veselite kada ste ispali?" Koliko se sjećam, niti 2:0 protiv milanskog diva niti 2:1 protiv ponosa Baskije nije bilo dovoljno za prolaz.
Ipak, "Slaven odigrao junački i dobio Athletic" koji je, kada smo već kod činjenica, danas 15. momčad Primere i već su ispali iz Europske lige, a "Hajduk pokazao mladi prkos i ušutkao Meazzu"; to su bili naslovi većine medija. Zašto su "talijanski mediji bili šokirani sjajnim Hajdukom", a "ukrajinski se čudili zašto se Modri vesele"? Zašto se nisu Talijani čudili što su Splićani sretni i ponosni nakon ispadanja? Još jednom, naravno da je onaj, pozitivan, način gledanja na stvari ispravan i način na koji bi mediji trebali gledati na sve, no u slučaju Modrih situacija je potpuno drugačija.
Zašto? Zato što Hajduk ima mladu momčad? Ponovno jednostavno nije istina. Prosjek godina igrača koji su igrali na stadionu Giuseppe Meazza je 22,5. Prosjek godina Modrih protiv Dynamo Kijeva? 23,1! Zapravo, znate koja je "razlika"? Josip Šimunić i njegove 34 godine; naravno, te 34 godine iskustva i kvalitete su se itekako vidjele na terenu protiv Kijevljana. U svakom slučaju, da nije bilo njega ponovno bi Sammir sa svojih 25 godina bio najstariji. Gdje je to pisalo? Tko je to pohvalio? Barem jedan medij od brojnih koji se s toliko žara natječu u "boljim karikaturama trenera Jurčića" ili "tko će pronaći više negativnih statistika vezanih uz Dinamo i Ligu prvaka".
Teško je ne osvrnuti se na naslove hrvatskih medija nakon "junačke pobjede Hajduka nad Interom" i "fantastične pobjede Slavena protiv Athletica". Svejedno je zanimljivo zapitati se "zašto tada mediji nisu rekli: dečki, zašto se veselite kada ste ispali?" Koliko se sjećam, niti 2:0 protiv milanskog diva niti 2:1 protiv ponosa Baskije nije bilo dovoljno za prolaz.
A još itekako treba naglasiti kako je razlika između pretkola Europske lige i skupina Lige prvaka otprilike kao pretkolo Challenge kupa i skupina Eurolige u košarci ili pretkolo teniskog turnira u Indiji i četvrtfinale Wimbledona.
Čim je Andriy Yarmolenko, inače čovjek čije usluge danas na tržištu vrijede nekoliko desetaka milijuna eura, zabio golčinu iz voleja barem 90 posto novinara u press loži je zvalo nekoga tko gleda utakmicu na televiziji i pitalo: "a mogao je obraniti, jel' tako?" Inače, zvali su, barem dobar dio njih, jer su gledali utakmicu kao i inače; uz otvoreni prozor s livestreamom neke druge utakmice.
Još nešto je većina medija "zamjerili" Modrima - veselje. Ne mogu vjerovati da to uopće treba objašnjavati, ali dobro. Veselili su se što su skinuli nevjerojatan teret sa sebe, zato što su prekinuli niz od 11 poraza i neće im to više "nabijati na nos" gdje god dođu. Veselili su se jer su sportaši koji su u posljednjoj sekundi utakmice izbjegli poraz. Na koncu, veselili su se što su dobili potvrdu da se silan trud i rad isplati odnosno da dobro rade i napreduju; nešto što mi je potpuno jasno da je našim medijima nepoznato.
Jer kako drugačije objasniti reakciju i komentare velikog dijela medija na Dinamovu zahvalu navijačima koji su bili na utakmici i bodrili Modre? Tko normalan smatra da se klub nije trebao zahvaliti onima koji su po neviđenoj oluji, snijegu, kiši i hladnoći došli na Maksimir, dva sata bili vani bez krova i navijali za Dinamo? Pa da je klub nakon utakmice svakome od 3663 gledatelja na tribinama dao medalju i doživotno članstvo u klubu - ne bi bilo dosta. Ali to je ljubav koju onima koji to ne shvaćaju nema niti smisla objašnjavati. Ako nekome treba objasniti zašto ti ljudi zaslužuju zahvalu onda taj tako i tako neće shvatiti. Što reći nego žaliti one kojima je toliko nemoguće da se netko nečemu može veseliti da čak i kada to vide svojim očima jednostavno ne znaju kako bi si objasnili. Takvima je objašnjenje - mora biti zbog premija. Ako je njima tako lakše zaspati, neka im bude; igrači su se veselili zbog premija.
Nisam neki pobornik teorija zavjere, ali teško mi je vjerovati da bi u slučaju poraza od Dynamo Kijeva idući dan glavna sportska vijest bile izjave Michela Platinija. Nekako imam osjećaj da bi prioritet dobilo "mali milijun" tekstova i komentara od koga je sve to Dinamo lošiji, detaljna grafika kako su išli porazi jedan za drugim i slično; vjerujte, za takve stvari mediji itekako imaju kreativnu maštu.
Veselili su se što su skinuli nevjerojatan teret sa sebe, zato što su prekinuli niz od 11 poraza i neće im to više "nabijati na nos" gdje god dođu. Veselili su se jer su sportaši koji su u posljednjoj sekundi utakmice izbjegli poraz. Na koncu, veselili su se što su dobili potvrdu da se silan trud i rad isplati odnosno da dobro rade i napreduju; nešto što mi je potpuno jasno da je našim medijima nepoznato.
Rekao sam već ovdje, ali ću ponoviti: treba biti pozitivan, mediji bi trebali tražiti ono pozitivno u priči i na to stavljati naglasak. Uvijek se stvari mogu gledati "ovako" ili "onako" i naravno da loše stvari treba analizirati i pokušati ih napraviti boljima, ali isto tako treba naglašavati dobre. Mediji su u nekim slučajevima jasno pokazali kako se to radi, kako se radi "pozitivni spin" dok na Dinamu itekako dobro pokazuju kako se radi i "ono drugo". Ukoliko od 100 puta netko 99 puta odabere negativniju stranu priče onda je teško reći da je to slučajno.
Mediji su ti koji bi trebali osjećati društvenu odgovornost i pokušati dignuti cjelokupnu atmosferu u državi; svi znamo koliko nam to treba. Naravno, o profesionalizmu, iznošenju istine i ostalome ne treba posebno niti pričati jer bi to trebalo biti normalno; koliko god je to, nažalost, u velikoj mjeri nepoznanica hrvatskim medijima.
Obzirom da pozivam na pozitivu onda bi bilo nelogično završiti u drugačijem tonu pa se tako iskreno nadam da će se neke stvari promijeniti, da će mediji u budućnosti znati procijeniti što je važno i čemu davati medijski prostor. Nije to samo u sportu, ali nema smisla ići previše u širinu.
Dinamo u Ligi prvaka je nešto od čega se može napraviti jako lijepa priča. Naravno, "samo" treba htjeti i znati.
Kopirano!