Bio je to dan kad su se iz Koturaške „dokoturali“ do Maksimira i ovdje ostali i do danas. Dinamo je, neposredno nakon osvojenoga prvog poslijeratnog naslova prvaka 1948. godine, pripremio “pinklec“ pa se uputio k Maksimiru gdje se za stalno „nastanio“. Plavi su 19. rujna 1948. odigrali svoju prvu utakmicu po preseljenju iz Koturaške u Maksimirsku. Iako je purgerski klub još 5. svibnja 1912. godine službeno otvorio tada novi maksimirski teren, iako je prva odigrana utakmica bila ona između prve i rezervne momčadi Gradjanskog, iako su sljedećih godina nerijetko ondje znali nastupiti kao domaćin, službeno su se na ovaj objekt trajno preselili ujesen 1948. godine.

Prvu utakmicu u toj novoj eri Dinamo je odigrao protiv Partizana pred 40 000 ljudi i pobijedio s 2-1. Bio je to ujedno okršaj dvaju poslijeratnih prvaka: Partizan je dohvatio naslov 1947., a Dinamo godinu kasnije i upravo su uskočili u treću poslijeratnu sezonu.

Zanimljivo je da bi pogled na stare crno-bijele fotografije s te utakmice mogao zbuniti promatrača: logički bi pomislio da je u prugastim majicama gostujuća, a u jednobojnim domaća momčad. No, u ovom je slučaju bilo obrnuto: Dinamo je zaigrao u dresovima s okomitim prugama, a Partizan u jednobojnima. Zagrebački plavi toga su dana bili prugasti plavo-bijeli, dok su beogradski crno-bijeli tada bili crveni. Tih je godina Partizanova službena boja bila crveno-plava i tek su kasnije promijenili vizualni identitet.

Kako god, bila je riječ o drugom prvenstvenom kolu, tjedan ranije Dinamo je gostovao u Zemunu kod tadašnje momčadi zrakoplovaca poznate po nazivu Naša krila. Bilo je 2-0 za domaće, ali Dinamo je bodove vratio na „vatrenom krštenju“ na maksimirskom terenu.

Zagrepčani su poveli u 10. minuti kad je Franjo Mara Wölfl smjestio loptu u mrežu nakon što ga je proigrao Željko Čajkovski. Partizan je izjednačio u 36. nakon vješte akcije koju je dovršio raniji igrač plavih, Stjepan Bobek. Pet minuta kasnije desno krilo purgera, Zvonimir Cimermančić, iskoristio je pogrešku gostujućega lijevog braniča Miomira Petrovića i ponovno doveo Dinamo u vodstvo.

U trenerskoj je ulozi plavu momčad vodio njezin raniji popularni vratar Franjo Glaser koji je neposredno nakon Drugoga svjetskog rata branio za Partizan.