Jozak i Kepčija naslijedili Gabrijelića i Dujmovića

“Rezultati su važni za tablicu, ali izvedba je važna za razvoj“, upozorio je svojedobno tadašnji Borussijin, a danas Liverpoolov trener Jürgen Klopp. Upravo je ova njegova deviza tek sitni fragment sjajne, po mnogočemu jedinstvene i zahtjevne specijalizirane edicije „Razvojni program“ koju potpisuje tehnički direktor Hrvatskoga nogometnog saveza Romeo Jozak pri čemu mu je glavni suradnik i asistent iznimno daroviti mladi trener iz Dinamove škole, Ivan Kepčija.

  Kako, dakle, poboljšati izvedbu na terenu, na koji se način brzo i bezbolno prilagoditi nogometnoj evoluciji i promjenama u samoj igri tek su djelić tema koje se, kao zanimljivo i pitko štivo uz atraktivan grafički prijelom, prostiru na više od 230 stranica.

  U pitanju je uspješan pokušaj da se u formi stručne edicije pruži smjernica u radu s razvojem hrvatskih nogometaša od najranije dobi pa kroz sve uzrasne kategorije. Knjiga je nastala u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom, Kineziološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Komisijom nogometnih trenera i Stručnom komisijom. Naknadno će biti prevedena na engleski i kineski, a postoje naznake da će zaživjeti i prijevod na još poneki jezik.

   „Malo sam uzbuđen, malo ushićen i jako sretan što je zaživjela ova knjiga... Moramo učiti,  naučiti i transferirati svoje znanje i kroz to svi zajedno napredovati. Sve pohvale ovoj knjizi i autorima“, istaknnuo je potpisnik predgovora knjige, Zorislav Srebrić, viši savjetnik predsjednika HNS-a i nastavio:

„Podsjećam vas da u Fifinim dokumentima piše da je jedan od najvažnijih zadataka razvoj i unapređenje nogometa, osobito putem razvojnih programa i programa mladeži. Od ukupnog hrvatskog sporta čak 52 posto čini nogomet. HNS je sačuvao svoju proizvodnju, a to se, naravno, vidi kroz igrače koji nastupaju u visoko i najviše rangiranim klubovima svijeta. To je ujedno i dokaz da je i struka u Hrvatskoj, dakle naši kolege treneri, pružila veliki doprinos ugledu hrvatskoga sporta, a time i promidžbi Republike Hrvatske. Ova će knjiga biti od velike koristi iskusnim, ali i mladim trenerima, koji sad imaju čvrsto štivo, uporište. Na taj će način dobiti odgovarajuće 'recepte' koji nisu samo teoretski vrijedni, nego su potvrđeni i u praksi.“

  Sam autor posebno zahvaljuje mladom kolegi Kepčiji: „U ovom mi je projektu bio desna ruka pa i više od toga, o njemu ćete još čuti, ozbiljan je kadar za budućnost.“

  Uz kratak video zapis o evoluciji samoga sporta Jozak se zaustavio na kadru koji dočarava momčadski duh i timski rad u boksu momčadi formule jedan:

  „Vidite, primjerice, da su i ovdje godinama rezultati postali koju stotinku brži. Tako je, nažalost ili na sreću, i u nogometu. Može se netko prisjećati 'eh, kako je to bilo nekad', ali činjenica je da se i nogomet adaptirao novom vremenu, evoluirao na ozbiljan način. Ova knjiga trebala bi biti sažetak upravo toga što bi danas nogomet u smislu same igre trebao predstavljati“, naglasio je Jozak.

  Od 54 članice Uefe samo ih sedam, među kojima je sad i Hrvatska, ima svoj unificirani program rada s mladim nogometašima. Tu su, primjerice, i Njemačka, Španjolska, Belgija... Prve je takve smjernice još 1967. godine objavio profesor Miloje Gabrijelić u knjizi „Tehnika i taktika nogometa“, dok je sljedeća takva publikacija zaživjela tek tijekom 1980-ih s potpisom profesora Dujmovića. Projekt Jozaka i Kepčije trebao bi biti treći korak jer na sličan način obuhvaća evoluciju nogometne igre i programa rada s mladima.

  Osnovna je ideja biti kohezivni faktor, da u programu zajednički sudjeluju Akademija, HNS, klubovi i Kineziološki fakultet.

  „Sva djeca u osnovnim školama u Hrvatskoj uče iste zadatke iz matematike, iste zadatke iz ostalih predmeta... U sportu je drukčije, nogometne škole Dinama, Hajduka, Rijeke, Osijeka nemaju jednaku nego svaka ima neku svoju viziju, svoju priču. Nisam siguran je li to ispravno ili nije.“

  Iz obilja citata i razmišljanja brojnih svjetskih trenera ističe se i misao Luke Kaliterne, možda najpopularnijega trenera u Hajdukovoj povijesti: „Ako dijete u počecima ne svlada abecedu, cijeli će život mucati.“

  Zasad je tek sigurno da će po ovom programu raditi Dinamova škola jer Jozak će od 1. ožujka ove godine preseliti iz funkcije tehničkoga direktora HNS-a na mjesto Dinamova sportskog direktora.

    „Jesu li naši klubovi obavezni slijediti ovaj program? Nisu. Teško je klub 'natjerati' na to. Uostalom, takve probleme imaju i u inozemstvu. Primjerice, Njemački nogometni savez također je napravio curriculum, ali teško je Bayern 'natjerati' da to slijedi. Mehanizam implementacije u klubove suptilna je tematika.“

  Kepčija se zahvalio Jozaku kao svojem mentoru i suradniku i dodao: „Zahvaljujem i Dinamu, našoj nogometnoj školi na čelu s gospodinom Ivom Šuškom i mnogima koji su pomogli u formiranju i testiranju nekih ideja. Nadamo se da će ovaj program pomoći ne samo nama nego i drugim nogometnim školama. Ako oni postaju bolji, tada i mi postajemo bolji. Konkurencija dovodi do toga da smo svi uspješni, a samim time i ponosni na naše 'kockice' na dresu.“

   Knjiga, primjerice, nastoji slijediti i problematiku koju su nametnuli i svjetski treneri. Zanimljive su smjernice vidljive kod dvaju citata. Proslavljeni je nizozemski reprezentativac i kasniji trener, nažalost preminuli Johann Cruyff, svojedobno ustvrdio:

 „Tehnika nije načiniti s loptom stotinu na nozi jer to s vježbanjem može svatko. Tehnika je dodati loptu iz prve, u pravoj brzini, na pravu nogu suigrača.“

Jose Mourinho odavno je upozorio: „Mora se raditi naporno i kvalitetno. Mnogi ljudi rade naporno, ali ne i kvalitetno.“