Efektan dribling, juriš lijevim krilom i “projektil” u suprotni kut! Drago Dumbović bio je Dinamov junak u lovu na pokal pobjednika Kupa. Nakon zagrebačkih 1-0 u prvom dvoboju, Beograđani su u uzvratu golom Zorana Filipovića u 65. minuti “poništili” prednost plavih... A onda je na scenu stupio – Dumbović.

Tek što je ušao s klupe proparao je mrežu crveno-bijelih u 71. minuti izjednačivši na 1-1. Bio je to gol koji je plavima, pod vodstvom trenera Vlatka Martkovića, osigurao naslov pobjednika Kupa nakon 11 godina čekanja. Sam Dumbović se gotovo tri desetljeća kasnije, prilikom posjeta klubu, prisjetio detalja:

“Sjednem u svlačionicu prije utakmice i uvjeren sam da nema šanse da budem među 16 igrača za zapisnik. Ma, nema šanse! Trener Marković govori sastav, krene od vratara pa potom nabraja i one koji su na klupi. Dođe do zadnjeg, do broja 16 i prozove mene – 'Dumbović'. Ja širom otvorim oči i ne vjerujem. Ne znam, mislim da je Marko Mlinarić bio pored mene, ja velim 'je li to trener rekao moje ime?'. Mlinka mi se smješka i kaže 'šuti, šuti, unutra si'Sjećam se da je kiša jako padala, teren je bio očajan... Sjedim na klupi, i opet sam uvjeren da neću igrati. Kad odjednom, 25 minuta prije kraja, začujem 'Dumbović! Zagrijavanje!' Ne mogu vjerovati. Mislim da sam se zagrijavao tri dana. Činilo mi se da me zagrijava samo reda radi. Ali, odjednom me zove. Pomislim u sebi 'zar je moguće da ću igrati u finalu?'. Uđem na teren, taknem loptu i gotovo – gol!”