Vječna hvala Frediju Krameru

  Opraštamo se od našega suradnika i nadasve prijatelja Fredija Kramera, zahvalni smo mu na svemu što je dao Dinamu, ali i na svemu što je ostavio budućim generacijama koje će iz njegovih djela moći mnogo naučiti o našem klubu, istaknuo je Dinamov predsjednik Mirko Barišić na komemoraciji u spomen na dugogodišnjega Dinamova kroničara, publicista i proslavljenoga radijskoga sportskog komentatora Fredija Kramera.

  Komemoraciji u loži maksimirskoga stadiona su, uz prijatelje, kolege i štovatelje, prisustvovali i članovi Kramerove obitelji, sin Darko i kći Martina kojima se predsjednik Barišić posebno obratio:

  – Martina i Darko, budite ponosni na svoga oca, zalsužio je svaku hvalu. Do zadnjega je trenutka radio i otišao stojeći na nogama. Neka mu je vječna slava i hvala.

   Predsjednik je podsjetio da je Kramer uz Dinamo bio vezan još od 1958. godine.

  – Bio je vrsni, uvaženi novinar, publicist i to je ostao cijeli život. Novinarstvom se počeo baviti 1956. godine i zauvijek je ostao vjeran tom pozivu. Fredi je ujedno bio i ostao vjeran dinamovac, vezan za klub još od 1958. kad je počeo uređivati Dinamov vjesnik koji je potom prerastao u klupsku reviju. U upravi Dinama bio je od 1970. godine. Iako je dušom i tijelom bio dinamovac, uvijek je ostao objektivan novinar koji nikad ništa nije činio na štetu drugih. Dinamo je bio njegov dom, sve svoje stvaralačke snage dao je svom klubu. Autor je čak šest klupskih monografija – dodao je predsjednik Barišić.

  Pritom je podsjetio na još neke značajne Kramerove zasluge vezane uz Dinamovu povijest.

  – Zaslužan je, primjerice,  za današnji Dinamov grb za kojega se trebalo izboriti u ne baš jednostavna vremena. Nadalje, spajao je generacije, organizirao nekoliko vrijednih druženja među različitim klupskim naraštajima. Založio se za podizanje spomen ploče na zgradi na uglu Bogovićeve i Preradovićeve ulice u čast osnivanja Gradjanskog i najzaslužniji je za borbu o dokazivanju istine o kontinuitetu Gradjanskog i Dinama. Želio je osnovati Dinamov muzej, a nadamo se da ćemo u tome i uspjeti. Taj bi muzej bio trajna vrijednost za generacije koje dolaze.

  Od svojega bliskog suradnika oprostio se i Mirko Galić, nekadašnji ravnatelj HRT-a.

   – Nikad nisam ni pomišljao da ću se jednoga dana opraštati od velikoga sportskog novinara i velikoga čovjeka, i to u hramu zagrebačkoga i hrvatskog nogomet, Dinamu. Fredi je bio njegova ikona. Iza Fredija ostaje ono što je besmrtno, a to su strast prema poslu, talent, profesionalnost i ljubav koja ga potiče. I baš zato njegovo djelo nadživljuje svojega autora. Fredi je disao hrvatski, a mislio europski. Nije se busao u hrvatska prsa, imao je bolji način izraziti ljubav prema Domovini. Živio je gospodski, bio je miran, staložen, kulturan, dobrih manira, strpljiv i nekonfliktan. Bio je veliki u klasi velikih radijskih reportera, od Hrvoja Macanovića preko Ive Tomića do današnjih generacija. S obzirom na sveto mjesto nogometa gdje se obraćam prijateljima, obitelji i štovateljima, moram posvjedočiti da je Dinamo bio njegova velika ljubav. Ali, nije u tome bio navijački isključiv. Sport i emocija mogu spajati ljude ako nisu konfliktne osobe.

  Emotivan je govor održao i dugogodišnji Kramerov suradnik i prijatelj Zorislav Srebrić, viši savjetnik predsjednika Hrvatskoga nogometnog saveza.

   – Upoznali smo se još u drugoj polovici 1950-ih godina kad je Fredi bio mladi dužnosnik u klubu, a ja nastupao u mlađim uzrastima Dinama. Bio je sjajan povjesničar i puno toga nas je naučio. Za njega je svojevrsna svetinja bio Gradjanski. Kako smo često razgovarali o klubu, uspjesima, peterostrukom prvaku iz predratnoga razdoblja, stalno bi nas propitivao o toj temi pa smo i mi sami čitali o Gradjanskom, igračima... Ne samo da smo znali za Lešnika, Glasera, Antolkovića, Wölfla, već smo sve morali znati i o onim još starijim generacijama.. Dobro bi bilo da i današnji naraštaji znaju taj dio povijesti. Sjećam se, nadalje, i zajedničkoga dočeka nakon osvajanja Kupa velesajamskih gradova 1967. godine. U prosincu te godine Fredi je pružio jaku podršku na Izvršnom odboru za osnivanje Dinamove nogometne škole Hitrec-Kacian. I na razini HNS-a imali smo visoko kvalitetnu suradnju. Sudjelovao je u tri bitne edicije. Jedna je posvećena stotoj obljetnici igranja nogometa u Hrvatskoj, od 1880. do 1980. godine. Sljedeća je bila posveta 80. obljetnici HNS-a 1992. godine, a treća, za koju smo posebno vezani i ponosni, je znameniti nogometni leksikon iz 2004. godine u izdanju Leksikografskoga zavoda. Njegovo djelo ostalo je vječno zapisano, djelo koje će nas uvijek sjećati na velikoga sportskog prijatelja.