Prošlo je 78 godina otkako je purgerski klub preuzeo ime Dinamo

Mjesec i pol dana razmaka... Upravo je tolika razdaljina dvaju važnih datuma u plavom kalendaru, dviju točki koje imaju posebnu gravuru unutar povijesnog „timelinea“ purgerskoga društva: prije mjesec i pol dana, 26. travnja, proslavili smo klupski rođendan, a ovoga petka, 9. lipnja, prisjećamo se trenutaka kad je u plavom klubu prvi put zaživjelo ime – Dinamo. U slobodnijem bismo izričaju mogli primijetiti da je plavi kalendar bogat za dva purgerska „blagdana“: i rođendan i – imendan.

Na današnji dan, 9. lipnja 1945. godine, u purgerskom je klubu, dakle, prvi put osvanulo ime Dinamo. Okupili su se u zgradi Električne centrale pa je nekako bilo i logično da je akterima sastanka, promišljajući o novom imenu, „zasvijetlila žaruljica“ s imenom Dinamo jer upravo ono simbolizira pokretača energije.

Gradjanski je, tako, nastavio egzistirati u obliku Dinama, a HAŠK-ovi “akademičari” pod novim nazivom Akademičar pa Mladost... Tako je izgledala „podjela karata“ prije 78 godina. Ideja je, dakle, zaživjela na Skupštini održanoj u zgradi Gradske električne centrale u Gundulićevoj 32, a sve se to događalo samo pet dana nakon što je ministar zdravlja, Aleksandar Koharović, raspustio uprave klubova koji su djelovali u vrijeme NDH pa nisu mogli nastaviti s nazivima koji su imali naznake nacionalnog predznaka.

U Koharovićevoj je odluci pisalo: „Rješavam da se raspuste uprave svih sportskih saveza, podsaveza, župa, klubova i ostalih fiskulturnih udruženja na području Federalne Hrvatske, a koje su djelovale za vrijeme okupacije od 10. travnja 1941. godine do oslobođenja. Sva pokretna i nepokretna imovina športskih foruma i klubova raspuštenih uprava povjerava se do daljnje odredbe na čuvanje i raspolaganje Zemaljskom fiskulturnom odboru Hrvatske (ZEFIOH-u).”

Upravo je ZEFIOH bio najviši republički sportski forum koji je bio ovlašten za tumačenje statusa i kontinuiteta novih i starih sportskih društava. Predstavnik ZEFIOH-a na Dinamovoj skupštini u lipnju 1945. godine, Miro Mihovilović, dakle jedini koji je po svojoj funkciji i legitimitetu meritoran suditi o ovoj temi, kasnije je precizno pojasnio:

“Dinamo nastavlja kontinuitet Gradjanskog na jednak način kao što je kasnije Croatia nastavila kontinuitet Dinama. Klub je svojedobno promijenio ime u Croatiju, dakle u ime koje su već brojni naši klubovi imali u dijaspori. Tako su se nakon Drugog svjetskog rata natjecali tko će imitirati Ruse. Svaka je politička vlast željela prigrliti taj klub jer je atraktivan, od Austro-Ugarske, preko Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, NDH, SFRJ do danas. Jednako kao što je Croatia nastavila kontinuitet Dinama, tako je i Dinamo nastavio kontinuitet Gradjanskog.“

Raspuštena je, dakle, uprava kluba, a ne klub. Problem je bio u imenu Gradjanski jer je asocirao na građansku klasu što je bilo protivno tadašnjoj ideji besklasnoga društva, ali i u prefiksu koji je nosio nacionalni predznak.

Neposredno nakon rata cjelokupni je sport bio ustrojen po sovjetskom modelu, na ideji masovnosti, tako da su svi klubovi transformirani u fiskulturna društva što je u praksi značilo da su morali imati više sportskih grana, a ne samo nogometnu sekciju. Sukladno novom ustroju sporta u državi puni je naziv bio Fizkulturno društvo Dinamo, s prefiksom FD. Dinamo je bio predstavljen kao klub gradskih komunalnih poduzeća, a gotovo svi igrači Gradjanskog bili su namještenici upravo – gradskih komunalnih poduzeća. Dinamo je 1945. nastavio liniju Gradjanskog, a i svoj prvi naslov prvaka u poslijeratnoj Jugoslaviji, 1948. godine, osvojio je igrajući većinu domaćih utakmica na svojem starom igralištu u Koturaškoj.

Plavi su pod nazivom Dinamo, sve do 1991. godine i nespretne promjene imena, četiri puta bili državni prvaci uz još jedan (ne)priznati naslov iz 1979. godine u famoznom „slučaju Tomić“. Sedam puta su osvajali državni Kup, a najsvjetlija je točka, dakako, pokal Kupa velesajamskih gradova 1967. godine, natjecanja koje je vremenom preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu. Četiri godine ranije plavi su igrali i u finalu istog natjecanja gdje je u dvjema utakmicama ipak bolja bila Valencia.

U ljeto 1991. godine klub je dobio povijesno neopravdani hibridni naziv HAŠK Građanski da bi početkom 1993. bio preimenovan u NK Croatia. Dinamovo je ime ponovno zaživjelo na Valentinovo 2000. godine.