Nemaš račun? Registriraj se

Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.

Hvala vam
Nova Lozinka

Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun

Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite

Odabrali ste resetiranje lozinke

Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun

Nemaš račun?
Nemaš račun? Registriraj se

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Presented by

PSK logo

Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:

Imendan

Prošlo je 78 godina otkako je purgerski klub preuzeo ime Dinamo

Mjesec i pol dana razmaka... Upravo je tolika razdaljina dvaju važnih datuma u plavom kalendaru, dviju točki koje imaju posebnu gravuru unutar povijesnog „timelinea“ purgerskoga društva: prije mjesec i pol dana, 26. travnja, proslavili smo klupski rođendan, a ovoga petka, 9. lipnja, prisjećamo se trenutaka kad je u plavom klubu prvi put zaživjelo ime – Dinamo. U slobodnijem bismo izričaju mogli primijetiti da je plavi kalendar bogat za dva purgerska „blagdana“: i rođendan i – imendan.

Na današnji dan, 9. lipnja 1945. godine, u purgerskom je klubu, dakle, prvi put osvanulo ime Dinamo. Okupili su se u zgradi Električne centrale pa je nekako bilo i logično da je akterima sastanka, promišljajući o novom imenu, „zasvijetlila žaruljica“ s imenom Dinamo jer upravo ono simbolizira pokretača energije.

Gradjanski je, tako, nastavio egzistirati u obliku Dinama, a HAŠK-ovi “akademičari” pod novim nazivom Akademičar pa Mladost... Tako je izgledala „podjela karata“ prije 78 godina. Ideja je, dakle, zaživjela na Skupštini održanoj u zgradi Gradske električne centrale u Gundulićevoj 32, a sve se to događalo samo pet dana nakon što je ministar zdravlja, Aleksandar Koharović, raspustio uprave klubova koji su djelovali u vrijeme NDH pa nisu mogli nastaviti s nazivima koji su imali naznake nacionalnog predznaka.

U Koharovićevoj je odluci pisalo: „Rješavam da se raspuste uprave svih sportskih saveza, podsaveza, župa, klubova i ostalih fiskulturnih udruženja na području Federalne Hrvatske, a koje su djelovale za vrijeme okupacije od 10. travnja 1941. godine do oslobođenja. Sva pokretna i nepokretna imovina športskih foruma i klubova raspuštenih uprava povjerava se do daljnje odredbe na čuvanje i raspolaganje Zemaljskom fiskulturnom odboru Hrvatske (ZEFIOH-u).”

Upravo je ZEFIOH bio najviši republički sportski forum koji je bio ovlašten za tumačenje statusa i kontinuiteta novih i starih sportskih društava. Predstavnik ZEFIOH-a na Dinamovoj skupštini u lipnju 1945. godine, Miro Mihovilović, dakle jedini koji je po svojoj funkciji i legitimitetu meritoran suditi o ovoj temi, kasnije je precizno pojasnio:

“Dinamo nastavlja kontinuitet Gradjanskog na jednak način kao što je kasnije Croatia nastavila kontinuitet Dinama. Klub je svojedobno promijenio ime u Croatiju, dakle u ime koje su već brojni naši klubovi imali u dijaspori. Tako su se nakon Drugog svjetskog rata natjecali tko će imitirati Ruse. Svaka je politička vlast željela prigrliti taj klub jer je atraktivan, od Austro-Ugarske, preko Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, NDH, SFRJ do danas. Jednako kao što je Croatia nastavila kontinuitet Dinama, tako je i Dinamo nastavio kontinuitet Gradjanskog.“

Raspuštena je, dakle, uprava kluba, a ne klub. Problem je bio u imenu Gradjanski jer je asocirao na građansku klasu što je bilo protivno tadašnjoj ideji besklasnoga društva, ali i u prefiksu koji je nosio nacionalni predznak.

Neposredno nakon rata cjelokupni je sport bio ustrojen po sovjetskom modelu, na ideji masovnosti, tako da su svi klubovi transformirani u fiskulturna društva što je u praksi značilo da su morali imati više sportskih grana, a ne samo nogometnu sekciju. Sukladno novom ustroju sporta u državi puni je naziv bio Fizkulturno društvo Dinamo, s prefiksom FD. Dinamo je bio predstavljen kao klub gradskih komunalnih poduzeća, a gotovo svi igrači Gradjanskog bili su namještenici upravo – gradskih komunalnih poduzeća. Dinamo je 1945. nastavio liniju Gradjanskog, a i svoj prvi naslov prvaka u poslijeratnoj Jugoslaviji, 1948. godine, osvojio je igrajući većinu domaćih utakmica na svojem starom igralištu u Koturaškoj.

Plavi su pod nazivom Dinamo, sve do 1991. godine i nespretne promjene imena, četiri puta bili državni prvaci uz još jedan (ne)priznati naslov iz 1979. godine u famoznom „slučaju Tomić“. Sedam puta su osvajali državni Kup, a najsvjetlija je točka, dakako, pokal Kupa velesajamskih gradova 1967. godine, natjecanja koje je vremenom preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu. Četiri godine ranije plavi su igrali i u finalu istog natjecanja gdje je u dvjema utakmicama ipak bolja bila Valencia.

U ljeto 1991. godine klub je dobio povijesno neopravdani hibridni naziv HAŠK Građanski da bi početkom 1993. bio preimenovan u NK Croatia. Dinamovo je ime ponovno zaživjelo na Valentinovo 2000. godine.

Kopirano!