Prošlo je 40 godina od zadnjeg trofeja u SFRJ i 43 od Dumbovićeva gola na Marakani

U svibnju 1980. osvojili su Kup, u svibnju 1982. dohvatili pokal prvaka, u svibnju 1983. novi Kup... Dojmljiv je bio Dinamov niz na početku 1980-ih, a vremensku crtu mogli bismo rastegnuti i na godinu ranije kad su plavi 1979. u “slučaju Tomić” osvojili naslov prvaka koji im je i sudski priznat, ali je u arhivu tadašnjeg nogometnog Saveza ostao pripisan Hajduku...Kako god, upravo na današnji dan, 24. svibnja, Dinamo je osvojio svoja zadnja dva pokala pobjednika Kupa u Jugoslaviji: 1980. godine nezaboravnim golom Drage Dumbovića u uzvratu protiv beogradske Crvene zvezde na kišnoj Marakani i 1983. protiv Sarajeva na istom mjestu u istim uvjetima – na kišnoj Marakani. Ove je srijede, dakle, prošlo točno četiri desetljeća od Dinamova zadnjeg trofeja u doba Jugoslavije.

“Sjećam se da je kiša jako padala, teren je bio očajan... Sjednem u svlačionicu prije utakmice i uvjeren sam da nema šanse da budem među 16 igrača za zapisnik. Ma, nema šanse! Trener Vlatko Marković govori sastav, krene od vratara pa potom nabraja i one koji su na klupi. Dođe do zadnjeg, do broja 16 i prozove mene – 'Dumbović'. Ja širom otvorim oči i ne vjerujem. Ne znam, mislim da je Marko Mlinarić bio pored mene, ja velim 'je li to trener rekao moje ime?'. Mlinka mi se smješka i kaže 'šuti, šuti, unutra si'. Sjedim potom na klupi i opet sam uvjeren da neću igrati. Kad odjednom, 25 minuta prije kraja, začujem 'Dumbović! Zagrijavanje!' Ne mogu vjerovati. Mislim da sam se zagrijavao tri dana. Činilo mi se da me zagrijava samo reda radi. Ali, odjednom me zove. Pomislim u sebi 'zar je moguće da ću igrati u finalu?'. Uđem na teren, taknem loptu i – gotovo: gol!”, prepričavao nam je simpatični Drago Dumbović, Dinamov junak iz 1980. prisjećajući se i ranijih trenutaka iz svlačionice, neposredno prije izlaska na teren:

Ne samo da je bio u zapisniku, ne samo da ga je trener poslao na zagrijavanje, ne samo da je ušao u igru nego je – u prvom dodiru s loptom zabio povijesni pogodak kojega se maksimirski kibici s veseljem prisjećaju i danas! Nakon zagrebačkih 1:0 kad je Zlatko Cico Kranjčar zatresao mrežu iz 11-erca, Beograđani su u uzvratu golom Zorana Filipovića u 65. minuti “poništili” prednost plavih... A, onda je na scenu stupio – Dumbović. Maksimirski navijači i danas pamte kako je, uz efektni dribling, juriš i munjevitu egzekuciju proparao mrežu u 71. minuti izjednačivši na 1:1. Bio je to gol koji je plavima osigurao naslov pobjednika Kupa nakon 11 godina čekanja.

U ljeto 1980. trener Marković napustio je Dinamo... Iza sebe je, dakle, ostavio naslov (do)prvaka 1979. i Kup 1980. U prosincu 1980. došao je Miroslav Ćiro Blažević koji je, nakon povijesnoga naslova prvaka 1982, godine, odveo plave i do pokala pobjednika Kupa 1983. Na rasporedu je bila jedna finalna utakmica, također na beogradskoj Marakani, a plavi su svladali Sarajevo s 3:2.

Bio je to Dinamov zadnji trofej u bivšoj Jugoslaviji. Plavi su kasnije, u sljedećih osam završnih sezona u bivšoj državi, dvaput bili doprvaci i dvaput igrali u finalu Kupa. No, zadnji je trofej pobjeda protiv Sarajeva.

Plavi su tada tri dana razmaka igrali dvije najvažnije utakmice u sezoni: prvo u subotu protiv Partizana, glavnoga konkurenta za naslov prvaka, a ubrzo potom, u utorak, protiv Sarajeva u finalu Kupa. I oba ogleda na istom travnjaku, na beogradskoj Marakani, stadionu Crvene zvezde. Čak devet golova u ovim dvjema utakmicama potvrda su atraktivnog nogometa, no maksimirski su navijači ostali tek djelomično zadovoljni. Protiv Partizana su propustili vodstvo od 2:0 pri čemu je konačnih 2:2 dodatno poguralo crno-bijele prema naslovu. Svojevrsna je utjeha, dakle, bilo finale Kupa i pobjeda protiv Sarajeva.

Dinamo je poveo golom Zlatka Cice Kranjčara u 14. minuti. Boro Cvetković efektno je u padu poslao loptu u for Kranjčaru koji je spretno prebacio Slobodana Janjuša, popularnog sarajevskog vratara koji je pola godine kasnije branio za Dinamo. Izjednačio je Husref Musemić udarcem glavom u 29. minuti da bi samo dvije minute kasnije Snješko Cerin ponovno doveo plave u vodstvo, također glavom. Marko Mlinarić ubacio je loptu iz slobodnog udarca s desne strane, a Cerin glavom doveo plave u novo vodstvo. Treći Dinamov pogodak bio je svojevrsna repriza prvoga: i ovaj je put ulogu asistenta preuzeo Boro Cvetković, a gol “potpisao” Kranjčar. Cvetković je projurio desnom stranom, u trku nanizao trojicu igrača, primaknuo se sredini terena, a upravo u trenutku kad su ga suparnički braniči srušili, uspio je gurnuti loptu u “prazan prostor”. Sudac je pustio prednost, a Kranjčar u punom naletu zgrabio loptu i zakucao je u gol. Bila su to dva brzopotezna Dinamova gola u razmaku od samo četiri minute...

Dašak neizvjesnosti unio je tek pogodak Mirze Kapetanovića koji je u 73. minuti s desetak metara s lijeve strane uspio prebaciti maksimirskoga vratara Marijana Vlaka. No, upravo je Vlak uvelike usmjerio utakmicu na Dinamov mlin, pogotovo na otvaranju kad je zaustavio snažan Musemićev volej...

Unatoč snažnom pljusku u prvom poluvremenu, unatoč teškom i blatnjavom terenu, maksimirski su nogometaši uspjeli razviti atraktivnu igru “od noge do noge”, bili su tehnički bolji, razvijali munjevite kombinacije i dopadljive akcije... U drugom su dijelu, nakon vodstva od dva gola razlike, plavi zaigrali mirnije i opreznije.

Trener Miroslav Blažević ovom prilikom nije mogao računati na standardne Milivoja Bračuna i Stjepana Deverića, dok je Velimir Zajec uskočio tek u zadnjih 10 minuta. Zajec je imao problem s bronhitisom zbog čega je propustio okršaj protiv Partizana tri dana ranije, no ipak je uspio zaigrati u završnici utakmice protiv Sarajeva.

“Očekivali smo da će utakmica biti vrlo teška, ali uspjeli smo pronaći dovoljno snage i lucidnosti da osvojimo Kup koji smo toliko željeli. Sarajevo je bilo snažan suparnik, činilo se  kao da su se cijelu sezonu pripremali samo za ovu utakmicu. Utoliko nam je ovaj uspjeh još i draži. Sarajevo zaslužuje sve čestitke na sjajnoj utakmici, a Dinamo je zaslužio trofej i iznimno sam sretan što smo ga osvojili”, govorio je trener Blažević nakon utakmice.

Beograd, 24. svibnja 1980.

Jugoslavenski kup, uzvratna utakmica

Crvena zvezda – Dinamo 1:1

(prva utakmica: Dinamo – Crvena zvezda 1:0)

Stadion Marakana

Crvena zvezda: Ljukovčan, Krmpotić, Jovin, Blagojević, Miletović, Jurišić, D. Nikolić (c) (47. Filipović), Šestić, D. Savić, Milosavljević, Repčić (80. B. Đurovski)

Trener: Branko Stanković

Dinamo: Ivković, Hadžić, Tucak, Mustedanagić, Kurtela, Bogdan, Kranjčar (c), Bručić, Deverić (68. Dumbović), D. Bošnjak (88. Jovićević), Mlinarić

Trener: Vlatko Marković

Sudac: Eduard Šoštarič (Maribor), Gledatelja: 25.000

Strijelci: 1:0 Filipović (65.), 1:1 Dumbović (71.)