Prijavi se putem email-a ili Facebooka

Zaboravili ste lozinku? Kliknite ovdje

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu
Morate ispuniti ovo polje

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Registriraj se putem email-a ili Facebooka

Ako već imaš korisnički račun Prijavi se

Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Unesite svoju email adresu i poslati ćemo vam upute za resetiranje lozinke

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Obljetnica

Prije 76 godine na temeljima Gradjanskog formiran Dinamo

Prošlo je punih 76 godina otkako je u purgerskom klubu 9. lipnja 1945. zaživio naziv Dinamo. Ime simbolizira pokretača energije, a ideja je osvanula na Skupštini održanoj u zgradi Gradske električne centrale u Gundulićevoj 32. Sve se to događalo samo pet dana nakon što je ministar zdravlja, Aleksandar Koharović, raspustio uprave klubova koji su djelovali u vrijeme NDH pa nisu mogli nastaviti s nazivima koji su imali naznake nacionalnog predznaka.

 Gradjanski je tako nastavio egzistirati u obliku Dinama, a HAŠK-ovi “akademičari” pod novim nazivom Akademičar pa Mladost...

  U Koharovićevoj je odluci pisalo: „Rješavam da se raspuste uprave svih sportskih saveza, podsaveza, župa, klubova i ostalih fiskulturnih udruženja na području Federalne Hrvatske, a koje su djelovale za vrijeme okupacije od 10. travnja 1941. godine do oslobođenja. Sva pokretna i nepokretna imovina športskih foruma i klubova raspuštenih uprava povjerava se do daljnje odredbe na čuvanje i raspolaganje Zemaljskom fiskulturnom odboru Hrvatske (ZEFIOH-u).”

   Upravo je ZEFIOH bio najviši republički sportski forum koji je bio ovlašten za tumačenje statusa i kontinuiteta novih i starih sportskih društava. Predstavnik ZEFIOH-a na Dinamovoj skupštini u lipnju 1945. godine, Miro Mihovilović, dakle jedini koji je po svojoj funkciji i legitimitetu meritoran suditi o ovoj temi, kasnije je precizno pojasnio:

  “Dinamo nastavlja kontinuitet Gradjanskog na jednak način kao što je kasnije Croatia nastavila kontinuitet Dinama”. Raspuštena je, dakle, uprava kluba, a ne klub.

  Problem je bio u imenu Gradjanski jer je asocirao na građansku klasu što je bilo protivno tadašnjoj ideji besklasnoga društva, ali i u prefiksu koji je nosio nacionalni predznak.

  Neposredno nakon rata cjelokupni je sport bio ustrojen po sovjetskom modelu, na ideji masovnosti, tako da su svi klubovi transformirani u fiskulturna društva što je u praksi značilo da su morali imati više sportskih grana, a ne samo nogometnu sekciju. Sukladno novom ustroju sporta u državi puni je naziv bio Fizkulturno društvo Dinamo, s prefiksom FD. Dinamo je bio predstavljen kao klub gradskih komunalnih poduzeća, a gotovo svi igrači Gradjanskog bili su namještenici upravo – gradskih komunalnih poduzeća. Dinamo je 1945. nastavio liniju Gradjanskog, a i svoj prvi naslov prvaka u poslijeratnoj Jugoslaviji, 1948. godine, osvojio je igrajući većinu domaćih utakmica na svojem starom igralištu u Koturaškoj.

  Plavi su pod nazivom Dinamo, sve do 1991. godine i nespretne promjene imena, četiri puta bili državni prvaci uz još jedan (ne)priznati naslov iz 1979. godine u famoznom „slučaju Tomić“. Sedam puta su osvajali državni Kup, a najsvjetlija je točka, dakako, pokal Kupa velesajamskih gradova 1967. godine, natjecanja koje je vremenom preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu.

  Nakon povratka Dinamova imena na Valentinovo 2000. godine klub se nadovezao s još 17 naslova prvaka, 12 Kupova i šest Superkupova.

 

Šaljem...
{{comment.Date | date:'dd.MM.yyyy HH:mm'}}
{{ comment.User.NameUser }}

Ovaj članak još nema niti jedan komentar.
Učitavam komentare...