Prijavi se putem email-a ili Facebooka

Zaboravili ste lozinku? Kliknite ovdje

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu
Morate ispuniti ovo polje

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Registriraj se putem email-a ili Facebooka

Ako već imaš korisnički račun Prijavi se

Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Unesite svoju email adresu i poslati ćemo vam upute za resetiranje lozinke

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Oproštaj od plave legende

Posljednji pozdrav našem Stjepanu Lamzi

Dirljivi kadrovi na ekranu, emotivna prisjećanja za govornicom uz suze u spomen na plavu legendu... Uz snažne emocije i sa silnom tugom ovoga smo se utorka oprostili od našeg nogometnog velikana, dragog i voljenog Stjepana Lamze koji nas je zauvijek napustio u srijedu u svojoj 82. godini.

Obitelj, prijatelji, suigrači, suradnici, novinari oprostili su se od Dinamova proslavljenog nogometaša, legende zagrebačkoga i hrvatskog nogometa, na komemoraciji u organizaciji GNK Dinamo u zagrebačkom hotelu Westin. Komemoraciji su u ime kluba prisustvovali predsjednik Mirko Barišić, predsjednica uprave Vlatka Peras, članica uprave Amra Peternel, predsjednik Nadzornog odbora Miroslav Rožić, članovi Izvršnog odbora, sportski direktor i glavni trener prve momčadi Željko Kopić, prvotimci Dinama Mislav Oršić, Luka Ivanušec i Bartol Franjić. Među brojnim uzvanicima bili su i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević te predstavnici Hrvatskog nogometnog saveza predvođeni predsjednikom Marijanom Kustićem. 

Okupljanje u spomen na proslavljenog maksimirskog nogometaša otvoreno je uz dirljive kadrove filma u produkciji Ivice Blažička i HNTV-a, filma koji je bio snažan emotivni vremeplov kroz bogatu Lamzinu karijeru.

Za govornicom su posljednji pozdrav uputili Dinamov predsjednik Mirko Barišić, viši savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Zorislav Srebrić, Lamzin nekadašnji suigrač Zdenko Kobešćak i dugogodišnji prijatelj i član Dinamova Izvršnog odbora Ognjen Naglić.

– Opraštamo se od našega nogometnog velikana, naše igračke legende, velikog miljenika Dinamovih navijača, ali nadasve našega prijatelja, Stjepana Lamze. Kompletan je plavi navijački puk sa suzama i nevjericom popratio vijest o odlasku „plavoga veseljaka i boema“, nezaboravnoga driblera, žonglera, omiljenoga člana naše plave obitelji, igrača koji je bio jedan od glavnih potpisnika zasigurno najvećega uspjeha u klupskoj povijesti: osvajanja Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je kasnije preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu. Posebno smo ponosni što je uvijek bio i ostao vezan uz svoj i naš Dinamo, sve do zadnjih dana. Upravo je on bio prva asocijacija na Dinamov europski pokal, svojevrsni „amblem“ cijele generacije. Posebno pamtimo izvedbe protiv Barcelone u utakmici u kojoj je maksimirska momčad nastupila kao reprezentacija grada Zagreba. Tu su i maestralni nastupi protiv Juventusa i Eintrachta... Kad je Dinamo u produžetku protiv Nijemaca vodio s 3:0 i lovio četvrti pogodak za prolaz u finale, s tribina je grmjelo: „Štef! Štef!“. Dragi Stjepane, od srca ti hvala na svemu što si učinio za Dinamo i hrvatski nogomet – istaknuo je predsjednik kluba Mirko Barišić.

Zorislav Srebrić govorio je i u ime HNS-a, ali i kao Lamzin prijatelj još iz njihovih dječačkih dana.

– Lamza je bio popularna persona gotovo „iznad svih kriterija“. Bio je pravi istinski nogometni virtuoz. Stjecajem životnih okolnosti istodobno smo išli u osnovnu školu u Sisku pa i igrali zajedno. Već je tada pokazivao posebnu darovitost, već su tada ljudi dolazili gledati našega Štefa i njegove sjajne poteze već u toj dobi. Nažalost, rano je ostao bez oca i sav je teret odgoja bio na njegovoj majci koja je iskazala maksimalnu brigu za sina. Već je u ranim uzrastima postao član prve momčadi sisačke Segeste. Malo je neobično da je tada zaobišao Zagreb, prvo zaigrao za Maribor pa tek onda došao u Dinamo gdje su sve njegove igračke, a i ljudske sposobnosti došle do punog izražaja. Kako je jedan pojedinac mogao biti baš toliko popularan? Odgovor je relativno jednostavan: prije svega to su njegove igračke vrline, imao je specifičan način driblinga, bio je uporan igrač, o njegovoj lijevoj nozi pisale su se bajke... Bio je i vrlo druželjubiv. Ponosni smo što smo s njim komunicirali do zadnjega dana. Stjepane, hvala ti, ostaješ zabilježen, ne samo u našim mislima i srcima nego i u povijesti hrvatskog nogometa.

U ime igračke generacije za govornicom se oprostio Zdenko Kobešćak:

– Još sam se kao mladi igrač divio Dražanu Jerkoviću, Vlatku Markoviću, Željku Perušiću, Ilijasu Pašiću, a od tada mlađih Slavenu Zambati i Stjepanu Lamzi... Kasnije sam bio s njima, družio se, bio im suigrač na što sam ponosan jer su bili moji idoli. Sa Štefom sam igrao nekoliko sezona, a on je bio jedan od najboljih u generaciji. Nažalost, nesreća i pad s balkona zakočili su ga u karijeri. Bio je divna osoba, pošten čovjek, dobričina, nije volio publicitet. Bio je samozatajan, svi su ga voljeli, imao je veliki krug prijatelja. Voljele su ga sve generacije igrača i navijača Dinama. Kao igrač imao je visoke motoričke sposobnosti, izvanredan osjećaj za igru, vrhunski tehničar, fenomenalan dribling i na lijevu i na desnu stranu jer ni on sam nije znao kamo ide u tom trenutku. Da ste ga pitali je li ljevak ili dešnjak, valjda niti sam ne bi znao sigurno odgovoriti.

Svoja je sjećanja prepričao i Ognjen Naglić opisavši Lamzin dolazak u Dinamo.

– Tada je bio član Maribora koji je trebao igrati kvalifikacije protiv Trešnjevke. i baš su iz Trešnjevke tada govorili „gledali smo ih, mi to jednostavno ne možemo proći, doveli su nekog sjajnog igrača iz Siska“. Tada je Predrag Naletilić, kasniji poznati menadžer,  pokušao nagovoriti Lamzu da dođe u Zagreb. Ideja je bila da dođe u Trešnjevku. Ali, Naletilić se i sam pitao kako će igraču reći da treba iz Maribora prijeći u Trešnjevku. Odlučio se za drukčiji pristup. rekao mu je: „jedan klub je zainteresiran za tebe. Koji? Dinamo.“ Lamzi je bilo drago i u Zagreb su otišli prije utakmice Maribora i Trešnjevke, praktički još u kopačkama. Otišli su u Maksimir. Dinamov je trener bio proslavljeni Marton Bukovi. Na treningu je izveo dvije momčadi, ali pritom mu je manjkao jedan igrač. Bukovi je tada rekao: „'Ajde da vidimo tog igrača“. I on je odigrao trening utakmicu i tako je Lamza postao standardni prvotimac.