Na današnji dan napustili su nas Branko Zebec i Luka Lipošinović

Prošle su pune 34 godine otkako nas je zauvijek napustio znameniti Dinamov trener, nekadašnji junior Gradjanskog, Branko Zebec, a ujedno i točno 30 godina otkako je preminuo Luka Lipošinović, jedan od najboljih krilnih igrača u povijesti maksimirskoga kluba. Obojica su nas napustila na današnji dan, 26. rujna: Zebec 1988. godine, a Lipošinović 1992.

Znameniti i karizmatični trener koji je plave predvodio do europskoga naslova i sjajno maksimirsko krilo koje je s Dinamom osvojilo četiri velika pokala... Dvojica Dinamovih velikana, dvije legende nogometne igre...

Zebec je jedan od najpopularnijih stručnjaka u Dinamovoj povijesti. Momčad je preuzeo krajem proljeća 1966. godine i potom osmislio, formirao i realizirao lov na pokal Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu. U samim je finalnim dvobojima protiv Leeds Uniteda, istina, plave predvodio njegov nasljednik na klupi, Ivica Horvat, jer je Zebec u međuvremenu napustio klub.

Prve je nogometne korake načinio u juniorima Gradjanskog i prometnuo se u zasigurno najbolje lijevo krilo u povijesti hrvatskoga nogometa. U smiraju karijere čak je igrao i u središtu obrambenoga reda. Nastupao je za zagrebački Poštar, potom Borac koji je kasnije fuzioniran sa Zagrebom, pa beogradski Partizan, Crvenu zvezdu i njemačku Alemanniju Aachen. S reprezentacijom je igrao na svjetskim prvenstvima 1954. i 1958. kao i u finalu Europskoga prvenstva 1960. gdje ih je zaustavila Italija.

Dinamovu je klupu preuzeo s navršenih 37 godina, a unatoč mladosti i neiskustvu, otkrio je formulu kakvu su mnogi svjetski treneri bezuspješno tražili u cijeloj karijeri: istodobno je bio iznimno autoritativan trener čvrste ruke, ali i – omiljen među igračima.

DOVEO DINAMO NA EUROPSKI TRON

Plavi su maestralnom igrom u četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova svladali Juventus, potom čudesnim preokretom izbacili također veliki Eintracht, a u istoj su sezoni u Srednjoeuropskom, Mitropa kupu preskočili Milan, u prijateljskoj utakmici usred Glasgowa svladali Celtic koji je četiri mjeseca kasnije postao europski prvak. Nažalost, naslov državnog prvaka izmaknuo je u samoj završnici sezone pri čemu je pokal pripao Sarajevu. Zbog neslaganja s klupskom upravom Zebec je u ljeto 1967. podnio ostavku. Bilo je to prije dviju finalnih utakmica protiv Leeds Uniteda.

Samo dvije godine kasnije preuzeo je slavni Bayern. I odmah Bavarcima osigurao prvi naslov prvaka u 37 godina. Štoviše, istodobno su osvojili njemačko prvenstvo i Kup te pokal Kupa pobjednika kupova. Prvenstvo je osvojio i 1979. s HSV-om, a godinu kasnije dogurao i do finala Kupa europskih prvaka, današnje Lige prvaka, gdje ih je pobijedio engleski Nottingham Forest. U Dinamo se vratio u završnici sezone 1983.'84., a na plavoj klupi sjedio i u prvih sedam kola nove sezone.

"HRVATSKI GARRINCHA"

Lipošinović je bio svojevrsni prototip modernoga krilnog napadača, a u maksimirskoj je prvoj momčadi bio dulje od desetljeća, od 1951. do 1962. godine. I pritom osvojio dva naslova prvaka, 1954. i 1958., te pokal pobjednika Kupa 1951. i 1960. Ukupno je odigrao čak 410 utakmica postigavši 115 pogodaka, a “reduciramo” li statistiku na službene dvoboje primijetit ćemo da je u 207 nastupa zabio 54 gola.

Na njegovu vrhuncu kibici su ga od milja uspoređivali s proslavljenim brazilskim krilom Garrinchom jer su ga krasili silna brzina, dobar dribling u trku, sjajan udarac i toliko eksplozivan start da je čuvare lakoćom ostavljao iza sebe.

Počeo je još 1948. u zagrebačkoj nogometnoj školi gdje mu je prvi učitelj bio Ratko Kacian, a ubrzo potom u Dinamovim ga je juniorima preuzeo Miroslav Mirko Kokotović, također nekadašnje znamenito “plavo krilo”, koje je dio slave zaslužilo i kao sjajan igrač sredine terena.

Lukin brat Ivica Lipošinović također je nastupao u maksimirskom klubu, plavi je dres nosio od 1962. do 1965. godine.