Na današnji dan 21.05.

Na današnji dan...

21.5.1911.

Prva utakmica u povijesti purgerskoga kluba. Igrači Gradjanskog okupili su se na popularnoj “Elipsi”, na igralištu iza tadašnje Realne gimnazije, današnjega muzeja Mimara, uoči svojega prvog javnog nastupa. Bilo je to nepunih mjesec dana nakon konstituirajuće sjednice na kojoj je osnovan klub i sedam dana nakon prvoga treninga na igralištu na Tuškancu. Suparnik Gradjanskog bila je rezervna momčad tada etabliranog HAŠK-a, kluba naslonjenog na akademsku zajednicu, osnovanog osam godina ranije. Štoviše, to je bila predigra utakmice prve momčadi HAŠK-a i mađarskog Pecsa. HAŠK-ovi rezervisti pobijedili su tek okupljenu, neiskusnu i neuigranu družinu purgerskoga kluba sa 5-1. No. prvi komentari na nastup Gradjanskog bili su poticajni unatoč visokom porazu. Procjena je bila da purgerska momčad ima dobroga “štofa” i svijetlu perspektivu. Zanimljivo, utakmicu je sudio dr. Branko Gavella po čijem je imenu kasnije nazvano dramsko kazalište u Frankopanskoj, dakle prostor u kojem je održan drugi javni sastanak na temu osnutka Gradjanskog. Prvi gol u klupskoj povijesti postigao je jedan od istaknutiji članova, Jaroslav Schiffer. Purgeri su u svojoj premikjernoj utakmici zaigrali u sastavu: Kravarić, Vizner, Leško, Schiffer, Grčević, Horvat, Resch, Rožić, Šafranek, Stary, Furst.

21.5.1939.

Gradjanski je u nedjeljnoj prijateljskoj utakmici u Zagrebu svladao momčad Stuttgarta sa 3-1 u dvoboju u kojem je za purgere u statusu gosta nastupio i tadašnji Hajdukov branič Jozo Matošić. Utakmica je, doduše, odigrana po teškom, blatnjavom terenu jer se prije početka spustio snažan pljusak. Slično je bilo i tri dana ranije kad je Stuttgart odmjerio snage s HAŠK-om u dvoboju u kojem su Nijemci pobijedili sa 4-2. Gradjanski je poveo nakon što je gostujući vratar odbio loptu koju je dočekao Drago Žalant i proslijedio u mrežu. Ubrzo potom Vili Sipos snažno je pucao, vratar ispustio loptu, a na nju natrčao August Lešnik i zabio za 2-0. Nijemci su sredinom drugog dijela smanjili da bi Milan Antolković na izmaku utakmice pogodio iz slobodnog udarca za 3-1.

21.5.1983.

Baš kad se činilo da se Dinamo trgnuo, da će ponovno osvanuti na vrhu ljestvice i približiti se obrani naslova prvaka, uslijedila je drama... U izravnom okršaju za prvo mjesto Partizan i Dinamo odigrali su 2-2 što je „u prijevodu“ značilo da su Zagrepčani pet kola prije kraja natjecanja ostali na dva boda zaostatka za crno-b(ij)elima. Utakmica je igrana pred više od 80.000 gledatelja, ali ne na Partizanovu stadionu već na susjednoj Marakani, u domu Crvene zvezde. Razlog je taj što je tadašnji Partizanov stadion JNA bio zauzet zbog priprema za slet za Dan mladosti. Kako god, plavi su na poluvremenu vodili s 2-0 i tom bi pobjedom preuzeli vrh ljestvice s jednakim brojem bodova kao Beograđani, ali uz neznatno bolju gol-razliku. Marko Mlinarić u 17. je minuti projurio lijevom stranom, zavrnuo u sredinu, Snješko Cerin u letu glavom ipak nije uspio zahvatiti loptu koja je potom pogodila domaćega braniča Slobodana Rojevića i odbila se iza gol-crte. Iako ju je Rojević u padu izbio iz gola, ipak je prešla crtu... Minutu prije kraja prvoga dijela Boro Cvetković povukao je Dinamov napad, proigrao Zlatka Kranjčara, koji se primaknuo na 20 metara s desne strane i preciznim udarcem pogodio bliži donji kut. Domaći su se „vratili u igru“ u 63. minuti kad je sudac Blažo Zuber procijenio da je maksimirski vratar Marijan Vlak prekršajem u kaznenom prostoru zaustavio Zvonka Vargu. Iako je upitno je li tu uopće bilo ikakva kontakta, sudac je pokazao na 11-erac kojega je Aleksandar Trifunović pretvorio u pogodak. Vlak je, istina, pogodio stranu, ali nije uspio zaustaviti loptu. Sedam minuta prije kraja Admir Smajić je, nakon proigravanja s Xhevadom Prekazijem, centrirao s lijeve strane, a tadašnji popularni domaći napadač Dragan Mance glavom je zakucao loptu za 2-2 nakon čega su proključale tribine s domaćim navijačima. Partizanov trener Miloš Milutinović nakon utakmice je istaknuo da je njegova momčad ovom prilikom imala dosta sreće. Dinamo je, pak, igrao bez kapetana Velimira Zajeca koji je ostao u Zagrebu zbog bronhitisa. Bila je to utakmica koja je uvelike usmjerila sezonu na Partizanov mlin unatoč tome što su se plavi već u sljedećem kolu približili na bod zaostatka. Na kraju je prvak bio Partizan, Dinamo čak skiznuo na treće mjesto dok se na drugo probio Hajduk.

21.5.1989.

Pogotkom Nedeljka Topića pred 40.000 ljudi na maksimirskom stadionu Dinamo je svladao Crvenu zvezdu s 1-0 i time joj se primaknuo na bod zaostatka četiri kola prije kraja. No, Dinamo je u tom trenutku bio treći jer ispred Beograđana se vijorio kasniji prvak Vojvodina s pet bodova više od Zvezde i šest više od plavih. Pogodak je osvanuo u 50. minuti kad je maksimirski branič Miodrag Đurđević dubinskom loptom proigrao Topića, a on utrčao u kazneni prostor i pored vratara Branka Davidovića smjestio loptu u mrežu.

21.5.2011.

Dinamo je maksimirskim remijem protiv Splita, 1-1, zaključio slavljeničku sezonu u HNL-u upisavši svoj šesti uzastopni naslov prvaka, a četiri dana kasnije zaokružio i dvostruku krunu. Plavi su naslov prvaka osigurali još ranije, a u dvoboju protiv Splićana i formalno završili prvenstvenu sezonu i proslavili trofej. Oba su pogotka postigli sadašnji reprezentativci: Dinamov kapetan Milan Badelj doveo je plave u vodstvo u 40. minuti, a Ante Rebić izjednačio sedam minuta prije kraja. Na klupi plavih tada je u ulozi glavnoga trenera već sjedio Marijo Tot koji je nedugo ranije naslijedio Vahida Halilhodžića. Momčad su u prvom dijelu sezone još vodili Velimir Zajec i nakratko Sreten Ćuk u statusu v. d. glavnog trenera.

21.5.2017.

Unatoč pobjedi u Gradskom vrtu s 1-0 u predzadnjem kolu, plavi su ostali bez naslova prvaka. Rijeka je uvjerljivom pobjedom protiv Cibalije sa 4-0 zadržala pet bodova prednosti u odnosu na Zagrepčane i time osigurala pokal državnoga prvaka kolo prije kraja natjecanja. Time je ujedno prekinula Dinamov niz od 11 uzastopnih naslova. Strijelac za pobjedu plavih u Osijeku bio je Leonardo German Sigali u 64. minuti.