Sjećanje na Vladimira Čonča

Bio je profinjeni tehničar, dribler i paker, svjedoci vremena kažu da je u svojoj generaciji bio možda i vodeći „fantasista“, plesao je u ulozi desne spojke s brojem osam na leđima da bi kasnije zaigrao povučenije i „prepolovio dres“ preuzevši četvorku... Vladimir Čonč bio je jedan od nositelja Dinamove igre na putu do dvaju naslova prvaka. Popularni Čona zauvijek nas je napustio na današnji dan, 15. listopada 2012. godine.

Prve je seniorske korake načinio u zagrebačkom Poštaru, a afirmirao se u Lokomotivi koja je u to rano poslijeratno doba bila stabilan prvoligaš. Štoviše, Čonč je s “lokosima“ upisao i najveći uspjeh kluba u bivšoj jugoslavenskoj ligi – osvajanje trećega mjesta 1952. godine. Nedugo potom došao je u Dinamo gdje je u osam i pol sezona osvojio naslove prvaka 1954. i 1958. i Kup 1960.

Figurirao je kao najbolji tehničar u momčadi, ali ujedno i igrač snažna i silovita udarca. Tresao je mreže dalekometnim “projektilima”, a imao je i povjerenje suigrača kao glavni izvođač kaznenih udaraca.

Ordinirao je u ulozi desne spojke da bi se pri kraju maksimirske epizode, nakon odlaska Ivana Šanteka u vojsku, povukao u ulogu pomagača gdje je također pružao sjajne izvedbe. U Dinamu je ukupno odigrao 413 utakmica uz 119 postignutih pogodaka.

Postizao je važne golove na putu do naslova 1954. kao, primjerice, u pobjedama u derbijima protiv Partizana s 2:0 i Hajduka s 3:1, oba u Zagrebu. Strijelac je i jedan od nositelja pobjede protiv Crvene zvezde s 2:1 u Beogradu ujesen 1957. godine u sezoni u kojoj su plavi osvojili naslov upravo u tijesnoj utrci s “crveno-bijelima”.