Preko Rumunja do Juventusa

Slaven Zambata proparao je mrežu u prvoj utakmici u Rumunjskoj pa su i on i suigrači ipak malo došli „do zraka“... Iznimno neugodna, čvrsta, organizirana momčad maksimirskoga imenjaka, Dinama iz Piteştija, na otvaranju je natjecanja izbacila Sevillu, potom i francuski Toulouse, a kontinuitet dobrih igara potvrdila je, kako smo nedavno i pisali, i pet godina kasnije pobijedivši, ni manje ni više nego – Real Madrid. Kraljevski je klub ipak prošao dalje, ali ovakav rezultatski niz zorno ilustrira kakva se to momčad suprotstavila plavima na njihovu putu prema osvajanju Kupa velesajamskih gradova.

Ove je srijede prošlo točno pola desetljeća od uzvratne utakmice 3. kola KVG-a što je u piramidi natjecanja značilo osminu finala. Zambata je, dakle, u tvrdoj utakmici u Rumunjskoj osigurao pobjedu Zagrepčanima 1:0. I dok je, dakle, s tim pogotkom plavi „došli do zraka“, sam je Zambata u međuvremenu jedva „hvatao“ zrak našavši se u kliještima dvojice „braniča-rovokopača“ iz – Sarajeva. Točno tri dana prije uzvrata protiv Rumunja plavi su u kup utakmici dočekali momčad Sarajeva. Kad se sredinom drugoga poluvremena Zambata sjurio pred vratara, istodobno su ga grubim prekršajem zaustavila dvojica gostujućih braniča.

Tadašnji je klupski liječnik Gordan Janković kratko opisao stanje: „U trenutku kad se spremao na udarac, dvojica suparničkih igrača su mu praktički legli na nogu, po jedan na potkoljenicu i natkoljenicu. Zadobio je uganuće koljena i ozljede ligamenata. Štoviše, ligamenti nisu puknuli samo zahvaljujući snažnoj Zambatinoj konstituciji.“

A, što je govorio sam „plavi devet“ kad je saznao da neće moći zaigrati u uzvratu?

„To mi je dosad najbolnija ozljeda u igračkoj karijeri... Ma, naviknuo sam da suparnički braniči udaraju. Čvrst sam, žilav pa se ponekad i ja guram. A, što ti drugo preostaje kad te tuku gdje stignu? Preskačem kopačke, izbjegavam sudare, ali eto, taj nisam uspio.“

Kako god, njegovu je devetku protiv Rumunja uzeo Ivica Kiš, a kapetansku vrpcu vratar Zlatko Škorić. U odnosu na prvi dvoboj, ovaj put u sastavi nije bilo ni Stjepana Lamze umjesto kojega je uskočio Marijan Novak. No, u momčad se vratio Rudolf Cvek čiju je dvojku u prvom dvoboju nosio Filip Blašković. Rumunji su, pak, u odnosu na prvi dvoboj zamijenili samo bekovski par . U prvoj su utakmici igrali Badea i Barbu, u uzvratu Popescu i Vulpeanu.

U tvrdoj su utakmici Zagrepčani uspjeli sačuvati prednost iz prvoga ogleda i probiti se u četvrtfinale. Ždrijebom je odlučeno da će sljedeći suparnik plavima biti pobjednik dvoboja Juventusa i škotskog Dundee Uniteda. Uzvrat u Škotskoj igran je tek 8. ožujka, ali već je tada bilo praktički jasno da će prolaz izboriti – Talijani. U prvoj su utakmici pobijedili 3:0. No, to je upravo ono što su Zagrepčani i priželjkivali. Gotovo svi Dinamovi igrači su, na upit koga bi željeli u sljedećem kolu, unisono uzvikivali: „Juventus!“

Zagreb, 1. ožujka 1967. (srijeda, 16:30 sati)

Kup velesajamskih gradova, 3. kolo (osmina finala), uzvrat

(prva utakmica: Dinamo Piteşti – Dinamo Zagreb 0:1)

Dinamo Zagreb – Dinamo Piteşti 0:0

Stadion Maksimir

Dinamo Zagreb: Škorić (c), Cvek, Braun, Jukić, Brnčić, Ramljak, Novak, Mesić, Kiš, Gutzmirtl, Rora

Trener: Branko Zebec

Dinamo Piteşti: Coman, Popescu, Vulpeanu, Stelian (c), Ivan, Prepurgel, Dobrin, Radu, Nagy, Ţurcan, Pop

Trener: Ştefan Vasile 

Sudac: Bruno de Marchi (Italija)